Kao psiholog, imala sam sreću da u svojoj dosadašnjoj karijeri radim sa zaista raznovrsnim ljudskim problemima, a bilo je i ozbiljnih kliničkih dijagnoza.

I nekako, igrom slučaja, procentualno veliki broj mojih kijenata su muškarci. Možda malo čudno, ako se u obzir uzmu ostaci tradicionalnih, balkanskih, kulturoloških tekovina. No, ipak, prijatno iznenađenje i opovrgavanje one teze da samo žene rade na sebi i suočavaju se sa svojim problemima.

Anđelija Simić, psihološkinja

Interesantno da uglavnom dolaze muškarci sa sličnom problematikom. Mladi, relativno uspešni, dopadljivi i šarmerski nastrojeni, ulaze sa blagim osmehom. Na pitanje: “Šta vas muči?”, uglavnom odgovaraju da su blago depresivni i da imaju problema sa emocijama, tačnije, ne mogu da budu sa jednom ženom.

Pročitajte i ovo: Seen ili – tretman ćitanjem u toksičnim odnosima

U daljem razgovoru, saznajem da su u osvajanju žena vrlo uspešni, poželjni i vrlo seksualno aktivni. Ipak, nešto ogromno nedostaje u njihovom životu i način govora o tome ukazuje da trpe veliku psihičku patnju.

Iako ovi muškarci kod drugih tradicionalnih tipova, koji su posvećeni jednoj partnerki i imaju stabilnu vezu, često pobuđuju zavist, pravilo govori da svaki Don Žuan koji je pristigao na razgovor se žali na isto.

Pročitajte i ovo: Opsesija kao početak rešavanja problema u odnosima

Uprkos brojnim seksualnim aktivnostima sa velikim brojem žena, uspešnim životom, lepim licem, pati od depresije i nekog stalno prisutnog osećanja praznine, zbog čega zaključuje da sve te silne erotske aktivnosti nemaju nikakav značaj i ne nose dublje zadovoljstvo. Neki od njih stižu i sa ogromnim osećanjem krivice sa kojim više ne mogu da žive, jer su napustili žene od koji su kako sami kažu imali bezuslovnu ljubav, koju nisu mogli da podnesu.

Pročitajte i ovo: Zašto žrtve nasilja ne napuštaju svog nasilnika

Radeći sa njima, gotovo po pravilu se otkriva disfunkcionalan odnos sa jednim od roditelja. Moji kijenti su uglavnom imali disfunkcionalan odnos sa ocem, koji nije bio prisutan u odrastanju ili je najčešće i sam muškarac problematičnog ponašanja (promiskuitet, zavisnosti, sklonost agresivnim ispadima).

Funkcionisanje ovih klijenata kasnije biva obojeno razmišljanjem:”Samo da ne budem kao on”, a realnost govori da najčešće ponavljaju sličan, ako ne i isti obrazac ponašanja, što uviđaju i oko toga takođe bivaju nesrećni.

Pročitajte i ovo: Kako otpustiti staro da bismo udahnuli novo

Neki od klijenata su, takođe, pretpreli gubitak majke i neostvarivanje bliskosti u odraslom dobu je strah od ponovnog gubitka objekta ljubavi.

Pročitajte i ovo: Kako da znaš da se sprema da raskine sa tobom, da te ostavi!

Iskustvo rada sa ovim probematikom ukazuje na jedan višeslojan i mukotrpan rad, ali mogućnost postoji da ovakve osobe ostvare bliskost i budu pouzdani i posvećeni partneri. U toku psihološkog rada, omogućla sam im da izraze svoje duboko zakopane, najčešće neprijateljske emocije koje su ostale na ranom uzrastu.

Pročitajte i ovo: Nije prirodno provesti život samo sa jednom osobom

Samo izražavaje ovih emocija i razrešavanje konflikta sa roditeljem utiče na smanjenje promiskuitetnosti i traganje za istinskom bliskošću, jer odnose jedan na jedan, ne smatraju toliko pretećim i zastrašujućim.