Kada je Frojd krenuo otvoreno da govori o postojanju dečije seksualnosti, bio je dočekan na nož od tadašnjeg uštogljenog društva.

Danas, međutim, znamo da od kada se rodimo mi jesmo seksualna bića i da se naša seksualnost razvija, a da njen razvitak predstavlja integrativni deo razvoja naše ličnosti.

Anđelija Simić, psihološkinja

Razvoj ovog dela naše ličnosti često ukazuje na to kako razvijamo intimnost u odraslom dobu, koliko nam je ona važna i kako se, uopšte, ophodimo prema sebi.

Seksualnost je dosta složen kontinuum, pa je jednim tekstom nemoguće pokriti sve njene aspekte, ali ja bih akcenat stavila na ranije seksualno sazrevanje u odnosu na prosek i kako to može uticati na kasniji psihički život čoveka.

Sa mnogim klijentima sa kojima sam radila, u jednom trenutku se provukla i činjenica da su veoma rano postali svesni svog tela, pubertetskih promena i, uopšte, seksualnosti koja može biti u službi sopstvenog zadovoljstva i zadovoljstva u relacijama sa drugima. Vrlo rano su doživeli prvi poljubac, prvo seksualno iskustvo i kroz taj vid se nekako incirali u svet odraslih.

U kasnijim susretima, ispostavilo se da je veoma važno bilo potražiti potvrdu, validaciju od strane vršnjaka tom ”inicijacijom”, kao i da je ta potvrda najčešće izostajala u primarnoj porodici. Primarne porodice ove dece, danas odraslih ljudi, obično su bile ili previše zaštitnički usmerene na dete, ili previše distancirane, ali sa čestim, izričitim zabranama.

U oba slučaja, autonomija deteta je bila sputana, kao i njegova potreba za samoizražavanjem, a dete želeći da dobije svojih ”pet minuta” i vidi šta je to nešto što se zabranjuje, nekako kroz seksualnost je nalazilo svoj glavni put.

Ono što sam primetila kroz rad jeste da su, po temperamentu, vrlo živahni, radoznali i ljudi otvorenog uma, koji se manifestovao i u ranom periodu. Dakle, imamo i posla sa jednim nemirnim temperamentom koji se morao na izvestan način kanalisati, što roditelji najčešće ili nisu prepoznavali ili nisu umeli sa tim.

Sem toga, karakteriše ih i jedna specifična emocionalna osetljivost i sposobnost da identifikuju manje oscilacije u emocionalnom životu i psihičkoj energiji kod sebe, tako i kod drugih, jednom rečju, naglašena senzualnost. Da biste izveli ”inicijaciju” u svet, malo pre ostalih, potrebno nije samo da vam prorade hormoni, kako se većinom shvata i govori o preranom pubertetu, već je potrebno da dobro posmatrate reakcije drugih ljudi i da znate da ih čitate, da znate s kim možete šta probati i kako sa tim da se snađete u svetu odraslih.

Mogli bismo reći da se na ovaj način uči neki vid manipulativne seksualnosti, kao i potreba da se veći deo svoje aktivnosti i komunikacije sa ljudima seksualizuje. Takođe, uči se i manipulacija, kao vid adaptacije na date uslove, koja se kasnije može, ali i ne mora održavati kroz život.

Kada razmotrimo malo bolje, manipulacija prostiče iz želje za ličnom koristi, ali najčešće njom pribavljamo ono što nam zaista nedostaje, a u ovom slučaju to jeste potvrda od strane porodice, poštovanje ličnih želja i autonomije.

Kada ovakav tip ličnosti bude iniciran u seksualni život ranije nego što se i mentalno oseća spremnim za isto ili ukoliko se suočava sa telesnim promenama, bez adekvatne podrške ili saznavanja šta se dešava sa telom, ovakvi događaji najčešće mogu odvesti u jedno loše iskustvo, koje usled disbalansa emocionalnog i seksualnog, vodi u jedan jaz i stvara podlogu za kasnije probleme u životu.

Love photo created by svetlanasokolova - www.freepik.com
Foto Svetlana Sokolova, Freepik.com

Problemi sa kojim se najčešće suočavaju u odraslom dobu jesu problemi u formiranju stabilne i čvrste emocionalne vezanosti, problemi seksualnog identiteta, promiskuitetna ponašanja i problemi u uspostavljanju bliskosti (telo kao ”potrošna roba” koja se ne poštuje dovoljno), podložnost rizičnim ponašanjima i zavisnostima, nemogućnost otkidanja iz simbiotičkog odnosa sa roditeljima i u skladu s tim ostvarivanja jedne zdrave i stabilne veze, problemi u seksualnom funkcionisanju i doživljavanju zadovoljstva, kao i problemi niskog samovrednovanja i hronične krize identiteta.

Svi ovi problemi mogu biti izraženi u većoj ili manjoj meri i mogu, ali ne moraju prelaziti granice socijalno prihvatljivog ponašanja, ali suštinski, ono što je najvažnije, narušavaju značajno kvalitet života i stoje kao neki crv koji izjeda.

Ipak, dobra vest je da svaki naš problem ima neku vrstu rešenja, ali je od velike važnosti da prepoznamo problem i povežemo tačke iz prošlosti koje utiču na našu sadašnjost, ali i budućnost.