Ne bi ništa bilo od ove priče da nisam zakolutala očima i izvila luk obrva do neslućenih visina.

Znam da sam mogla da ne reagujem i da jednostavno pređem prstom preko telefona. Ili, umesto da zakolutam očima na primljenu poruku, telefon naslonim na grudi, podignem glavu i desnu ruku visoko u pozu u kojoj izgledam kao partizanski spomenik posle Drugog svetskog rata i uzviknem – jeees!!!

Aleksandra Prica

I tako, čula sam poznat zvuk jedne od aplikacija za komunikaciju i pitala – je li ovo moj ili vaš telefon? Svi su vrteli odrično, izgleda da je moj. Jeste. Pogledala sam i onda sam zakolutala očima i izvila luk obrva do neslućenih visina. Skočile su i one i instiktivno bacile pogled. Mada, nisu ni morale jer sam pustila video koji sam primila. Beše to pesma koju znam. Koju svako zna, „Za život me vežeš samo ti“.

Pročitajte i ovo: Kako karmičke navike utiču na ljubavni život

Ijaooo, cičale su one. Neke su i pljesnule rukama oduševljeno.

– Ko je? Ko ti je to poslao??

Nisam cičala, meni su cičala creva.

– Daj da vidimo! Jaooj, odakle on? Obožavam tu pesmu.

Volim i ja tu, kao i mnoge druge pesme koje sam ja strpala u fasciklu, čiji je naziv „Ode iluzijama“. Ode iluzijama su isto kao romani i filmovi sa srećnim krajem. Pesma je lepa, zato sam je pustila kad mi je već isporučena na tacni.

Pročitajte i ovo: Prava procena donosi pravi odnos prema partnerskoj vezi

Nastade tiho horsko pevanje, kao pratnja velikom umetniku:

„Pa se pitan di je krivo
kleten srce ća je živo
poša bi al ne znan di cu stić
ka godine teku ure
prži sunce, metu bure
za život me vežeš samo ti“

– Šta ćeš mu odgovoriti na ovo? Nećeš valjda da ignorišeš? – pitale su me provokativno jer vidim da im je postalo zanimljivo, a ruku na srce, dovoljno dobro me poznaju da znaju da je zabava zagarantovana kada mene neko isprovocira. Doduše, zabavno je samo publici.

Pročitajte i ovo: Da li ja imam pravo na sreću?

– Neću ništa, mada mi je prvo palo na pamet da mu napišem -ako želiš da proveriš da li je kome stalo do toga da li si živ, preskoči plaćanje samo jedne rate kredita.

– Ti si stvarno luda 100%, kako ti je to palo na pamet – trajao je kikot.

– To sam negde čula, to nije moje autorsko pravo. Nego, to mi je prvo palo na pamet. Ne nosim šlem, pa mi svašta pada na pamet – nastavila sam još starijom forom.

– A da mu odgovoriš, samo da vidimo šta hoće – znatiželja je rasla, onako veselo, kao mehuri od sapunice – daj, stvarno, da vidimo što se javlja posle toliko godina.

Pročitajte i ovo: Šta bi muškarci voleli da znaju

– Posle toliko godina, mislim da je jedino izvesno da mu je crkla mašina za veš, a garancija istekla. On mora negde da se opere.

– Jaoooj, stvarno nisi normalna, zar ne vidiš ništa romantično u tome?! Čovek posle toliko godina misli na tebe, a ti – mora da mu je crkla mašina za veš! Još je odabrao baš lepu pesmu!

Činilo mi se da su počele da navijaju za njega. Zbog pesme. Zbog romantike. Zbog želje da su čuda moguća. Zbog srećnog kraja. Zbog novog uzbuđenja. Zbog satisfakcije. Samo ne zbog veš mašine.

Pročitajte i ovo: Kako muškarci manipulišu ženama

„I sve druge ća su s menom živile 
nisu se za ovo srce primile
sad ka kamen teški tonem ja do dna
da ti priznan da si moja jedina“

Koga to ne bi bacilo na kolena posle onakve ljubavi? Koja budala bi posle ovakvih reči imala asocijaciju na pokvarenu veš mašinu? Ja, bato!

Pročitajte i ovo: Kako prevazići preljubu

Aaaa, ne. Nisam htela da kažem da ne volim pesme, romantiku, uzbuđenja. Da ne bih želela čuda, satisfakciju i da ne uživam u tome. Lagala bih. Ali ne sa bivšima. Posebno ne sa onima koji su odavno postali bivši, toliko davno da je sve vezano za njih već istrulilo, ali se oni pojavljuju ponovo, posle izvesnog vremenskog razmaka.

Nekako, kontinuirano se vraćaju. Ciklično. Kao Halejeva kometa, samo češće od nje. Nisam istraživala uzroke te pojave, niti me zanima. Samo konstatujem da takvi postoje. Okrenu par krugova, pa bi ponovo da neko padne jer su se oni javili sa romantično-tugaljivim porukama i pesmama.

Što je pesma pedantnije izabrana, to je dripac veći.

Pročitajte i ovo: Kako narodnjaci utiču na potisnute emocije

I, šta sa tim? Ništa. U stvari, ne bi trebalo da bude išta, da mnoge žene ovo ne doživljavaju kao satisfakciju u vidu mace koja je došla na vratanca. Ili kao nadu? Možda više kao ubeđenje da je ona baš ta najbolja i da je on to konačno shvatio.

Pokušaji višestrukih povratnika da me obrlate za mene su uvredljivi. Evociranje starih uspomena i padanje na kolena je moguće samo ako ste zaboravili gde ste glavu ostavili. Prema mojoj statistici koja se tiče samo osoba koje lično znam, najveći broj žena koje su trpele sve i svašta od svojih partnera, prihvatale su nazad višestruke povratnike.

Pročitajte i ovo: Šta da radiš kad sretneš ljubav svog života u pogrešno vreme

Nekada (slušala sam te priče kao dete) kada se govorilo ko ima dobrog muža, glavni kriterijum je bio – on je jako dobar, ne tuče je. Nažalost, taj kriterijum se vraća na velika vrata.

I kriterijum je postao povratnik?!

Zato mi nije namera da pišem isključivo o nasilju koje eskalira i ne pada mi napamet da to postavim kao glavni kriterijum dobrog partnera. Zato što za mene to ne može biti kriterijum i o tome ne može biti diskusije niti opravdanja.

Pročitajte i ovo: Kada brak ne treba spašavati

Neke žene kažu da ne mogu da žive bez njega! Pitala sam ih, kada čujem da bez njega ne mogu da žive, kao mogu da žive bez sebe!? Kako je moguće živeti bez sebe, a sa njim?! Nisam dobila odgovor. Nemojte da se vadite na ekonomski faktor, nije zdravo lagati sebe. Mislim, te samoobmane se talože, pa počnu da se raspadaju, pa krene duhovna i mentalna sepsa.

Te okrpljene veze ne moraju uvek biti loše. Ne treba odmah sve baciti. Postoji razlika. Razlika je upadljiva kao među gaćama koje su okrpljene sitnim, finim bodom, koncem u boji materijala i onih drugih, na kojima je više ogromnih kariranih zakrpa, nego onog zdravog materijala od kojeg su nastale kada su bile nove. Ostao samo lastiš, a od starih gaća ni traga. Eto, tako to izgleda.

Pročitajte i ovo: Toksični odnos i njegovi pokazatelji

Žene su retko u stanju da same nahrane svoju sujetu. Potreban im je muškarac (najbolje, povratnik) da napravi poređenje u njihovu korist jer, zaboga, posle toliko vremena, on se njih setio i želi da kaže da nijedna nije bila kao one. Tačnije, da prizna. Da konačno prizna. Da ga zvanično potpiše pesmom, stihom.

„Svojim vitron moja jidra punila 
svojon nadon moju dušu ljubila
sad me ostavljaš na pučini, bez sna
da ti priznan da si moja jedina“ 

Pročitajte i ovo: Zašto se razočaramo u ljubav

Jedina, u čemu??

Umesto ushićenja zbog ovakve romantike i novog srećnog početka, bolje se zapitajte šta je tačno crklo. Možda ja zaista nisam u pravu? Možda mu nije crkla veš mašina? Ali nešto jeste sigurno.

Kada se višestruki povratnik vraća na mesto zločina, to može da znači i da si mu jedina. Jedina koja bi sebi dozvolila da je on ponovo pravi ludom.