Efikasnost je jedna u nizu vrednosti, nalazi se pri samom vrhu, u koju se svi zaklinju, ali je slabo primenjuju.

Sve vrednosti koje su jasno merljive i precizno definisane, možemo primenjivati ili ne, vrednovati ili ne. To je stvar našeg ličnog izbora. Ono što često radimo je izvrtanje kriterijuma vrednosti onoga što je jasno merljivo već utvrđenim formulama, proračunima ili sličnim dokazanim i potvrđenim alatima.

Aleksandra Prica
Aleksandra Prica

Ko je taj, koji je to tako postavio, kada mi to možemo da dopunimo, preuredimo, prekrojimo prema nama samima i aktuelnom trenutku. Ma, haj’te, molim vas, nema tog recepta koji mi nismo promenili. Po našem je bolje?!

Poštujem inovativnost u svakom smislu i skidam kapu. Samo u slučaju kada mi neko po njegovom izmenjenom receptu u praksi dokaže da je napravio bolje. Do tada, u toku konzumacije prema tuđem receptu, sve primedbe, tipa, nije loše, ali ja bih dodao ovo…bilo bi bolje da se ovo minimalizuje…ne znam šta, ali nešto mu fali…kod mene ne prolaze!

Teoretski majstori znaju da vam kažu da nešto ne valja i da bi moglo bolje, ali kada ih zamolite da to što su vama rekli samo primene u praksi, da bismo svi konačno praktikovali nešto bolje i naučili da napravimo nešto novo i efikasno, taj fim sigurno neće niko gledati.

„To ti tako neće valjati“. Hvala što si me upozorio na vreme. Kako će valjati?

Ako posle ovog pitanja usledi mukla pauza od najmanje jednog minuta, gorko ćete se kajati ako odmah ne nastavite po svom.

Mislila sam da je drevna navika da se nedelja veče mrzi zbog ponedeljka. Da je to možda i biblijska definicija, ili tako nešto. Do pre izvesnog vremena. Međutim, slušajući ljude koje znam, iz godine u godinu, primam gotovo istu informaciju – ponedeljak mrzim zbog kolegijuma!

Foto Tim Gouw
Foto Tim Gouw

Njegovo veličanstvo: KOLEGIJUM. Car svih sastanaka.

Plejada mudrih misli, genijalnih ideja i nenadmašnih rezultata od prethodnog do ovog, sadašnjeg. Zašto njega niko ne voli, a ustanovljen je kao jedan od alata za efikasnije upravljanje? Svi ga zakazuju, svi se za njega spremaju, pojedini idu i kod frizerke baš zbog njega, a ne vole ga!

Zašto? Zato što većina ljudi, čak i kada uopšte ne razmišlja, instiktivno oseća da nešto nije u redu, pa beži od toga.

Šta ovde nije u redu? Nije u redu to što kolegijum, koji treba da obezbedi efikasno upravljanje, uglavnom nije efikasan.

Šta je potrebno da bude efikasan?

  • Priprema svakog učesnika i fokus na suštinu.
  • Izlaganje na način koji je razumljiv kolegama koji nisu iz iste struke, sažeto i jasno.
  • Rukovođenje kolegijumom koje ne dozvoljava suvišna i beskorisna izlaganja.

Svi to znaju? Znam. Svi sve znaju, a situacija sve gora i gora?! Kad sve znamo, zašto ne primenjujemo?! Ovo spada u pitanje nad pitanjima.

Kako se naša ponašanja često mogu podvesti pod nezrela, to znači da se na njih ne može (ili jako teško može) uticati na način koji je predviđen za zrele osobe. Ali mora da postoji način. Kada vidim da moram da crtam, ne čekam ništa. Krenem i crtam. Nacrtaću vam tipične prisutne na svakom kolegijumu. Tipovi su viđeni više puta i ne tiču se ničije ličnosti, posebno.

Sveznalica – razume se u svačiji posao, nezavisno od struke. Replika na svačije izlaganje mu/joj je duža nego što traje izlaganje sveznalice iz njegove/njene oblasti. To je replika, puna dobrih ideja i saveta za svakoga, bez spoznaje o bilo kakvoj mogućnosti implementacije sopstvenih ideja.

Namćor„…to neće valjati, čeka nas apsolutni mrak, napašće nas Apači, Bantu plemena, susedi, ajkula, krokodili…Drakula neće, samo ako budemo imali veliku sreću…“. Sopstveno  izlaganje izrecituje reda radi, jer sve to, ionako neće imati smisla kada nas neko od pobrojanih napadne, a hoće! Samo je pitanje – ko!

Veseljko – on veselo klima glavom u znak odobravanja svakom govorniku. Jedino je čudno što odobrava svim stranama, čak i onima koje su potpuno suprotstavljene.

Ćutolog – ne meša se nikad. Čak ni u svoj posao. On radi, ali se ne meša. Pokretačka sila – inercija.

Repličar –na svako pitanje ima potpitanje i tako u nedogled. Ne razume i kada je svima sve jasno. I dok svi napuštaju salu, on i za vic ima potpitanje.

Balansero – pokušava da koordiniše izlaganja svakog od učesnika i izvlači poentu. Poentira na način da postavlja pitanje: Ako sam dobro razumeo/la, mislili ste…Često ima ulogu pomoćnog sudije.

Predsedavajući – on najviše „vrti“ po telefonu (jer ga jedini ima mimo pravila, pošto uvek čeka važan poziv). Prati samo šta radi balansero. Govornike prekida i menja temu samo onda kada se to njemu ne sviđa. Retko kada to zaista ima smisla.

Svi zaključci doneti i usvojeni od strane pomenutih i opisanih učesnika, ponovo se pretresaju i usaglašavaju na sledećem kolegijumu. Na trećem, (u odnosu na usvojene zaključke), posle silne debate, mnogi ne bi smeli da se zaklinju ni u to kako im je ime, a kamoli šta je tačno dogovoreno!

Foto Samuel Zeller
Foto Samuel Zeller

Ovo nije moj prvi crtež. Crtala sam više puta. Crtež je zablistao jednom do dva puta, nakon čega je kolegijum trajao dva sata, umesto tri i po do četiri. Nisam merila dužinu kolegijuma, nego njegovu efikasnost. Problem je u efikasnosti, ne u dužini trajanja kolegijum i sastanaka.  Šta sam uradila da to promenim? Kažem: Crtala sam.

Ne vredi. Svako obrazloženje počinjalo je sa negacijom: Ne možemo, nećemo, ne smemo….Nakon toga, usledila je konstatacija i čuveno pitanje:

– Ne mogu da ih nateram da govore sažeto. Jeste predugačko, često bez ikakvog smisla, mnogima služi za ličnu promociju…Sve si u pravu! Imaš neki predlog kako da budemo efikasniji tokom kolegijuma i da traje kraće?

Imam. Iznesite stolice iz sale!

Ako svi prethodni pokušaji nisu urodili plodom!