Hej, stani sad! Nemoj da mi držiš lekcije o tome kako bi trebalo da biram reči i diplomatski se izražavam.

Znam šta je diplomatija. Znam i kako se diplomatski razgovara. Samo, nemam nijedan razlog za diplomatiju sa tobom. Vidim, presvukao si se. Iz ležerne komunikacije koja izgleda kao da si u trenerci, sa nehajno prebačenim peškirom oko vrata, obukao si dobro skrojeno odelo.

Aleksandra Prica

Sad smo na tom nivou komunikacije? U odelu, koje bi trebalo da predstavi tvoju ozbiljnost? Tvoj zvaničan stav?! Džaba ti je ta pričvršćena kravata uz okovratnik. Popusti je malo, ne daj Bože da se zakašlješ, plašim se da ćeš se ugušiti.

Naravno da sam metaforična. Jeste. I sarkastična! Može mi se. Prosto, tvoj novi način komunikacije tako vidim. Kao uštogljenog pregovarača, koji poznaje sve marifetluke, pa menja stavove, položaj, od nadmenog do poniznog, nameštajući čvor od kravate da bi dobio na vremenu. Još jedan dokaz, da me ne poznaješ, uopšte. Odakle ti ideja, da ću preći na formalni razgovor sa tobom, praveći se luda, birajući diplomatske reči i glumiti finoću? Ne nosim večernju haljinu u kućnoj varijanti, radnim danom, popodne. Malo je glupo, zar ne?! Zato, tako nalickan u nevreme, meni glupo izgledaš. Glup, nisi. Zašto se nekad praviš lud, a nekad prepametan, iako bi trebalo da znaš da nisi ni jedno, ni drugo, mene ne zanima? Ko si ti, mislim da ne znaš ni sam, pa što bih ja to trebalo da znam? Dovoljno je da znam da nisi ono za šta se izdaješ.

Koliko god mislio da si unikatan, moraću da te razočaram. Nisi. Takvih, što useru i šefa i stanicu i kilometar pruge, pa posle traže da im neko objašnjava u čemu su pogrešili i šta nije u redu, ima više nego sitnih svetaca. Sa ovim svecima, jedino što vam je zajedničko je da ste sitni.

Trebalo bi, a znam da nećeš shvatiti, da postoje ljudi čije DA uvek znači DA i čije NE uvek znači NE! Zato, neću da ti objašnjavam ništa, jer je tebi sve jasno. Sve, osim da postoje žene koje nikad ne igraju igrice. Koje se ne dure kao deca čitava dva sata, pa se posle par komplimenata, sruše se kao paravan i padnu ti pod noge. Ti bi radije otrpeo dramu. Da histerišem, vrištim, bacam ti sodu u oči, kunem te do devetog kolena, padam u očaj?!

Da ti puknem dva-tri šamara, jer znaš da si zaslužio? Pre će Sunce početi da izlazi na zapadu, nego što će se tako nešto dogoditi. Prosto, nemam potrebu za bilo čim sličnim, osim da uradim ono što već jesam. Okrenem se i odem. Bez ijedne izgovorene reči. Nije bez objašnjenja. Sve si  objasnio svojim potezima. Kada je sve jasno, suvišno je i jedno objašnjenje. Dva bi predstavljala tešku gnjavažu i gušenje. To je moj stil. Tako odlazim. Ne odlazim ishitreno da bi ti, kao, jurio za mnom. Moj odlazak nije manevar da bih ti se posle vratila. Odlazim, duboko promišljeno i trajno.

Ti znaš da je meni Bukovski, na neki način, blizak, ali ovo nema nikakve veze sa onim citatom koje milioni žena, čim se uvrede, nalepe kao svoj status, kad zaćutim, okrenem se i odem, to ne znači da si ti pobedio, to znači da više nisi vredan mog vremena.

Ne znam što se foliraju citirajući Bukovskog, kada se pola njih odmah pokupi i vrati izdajniku, posle dve, tri lepe reči i jednog do dva pića. Znam da ih znaš.

Ti se, kao čudiš, kako tako odoh, kada te nikada nisam zivkala, preslišavala, prenemagala se, trkeljisala ti džepove i telefon, pućila se i govorila „bebećim“ jezikom, kada hoću nešto da postignem? Znam, ti si mislio da sam glupa i da ništa ne primećujem. Ili, nisi mislio da sam glupa, nego da si ti centar mog sveta i da sam toliko zaluđena, pa postala slepa kod očiju?! O, sujeto tvoja, pregolema!

Hej, nemoj, molim te, ja sam mislio… Ti da si nešto mislio, ne bismo bili u ovoj fazi. Jeste. Baš to! Misliti i cveće brati i još ponešto! Bilo bi korektno sa tvoje strane da prestaneš da mi vređaš inteligenciju, insistirajući na tome kako je tebi do mene stalo.

Znaš da mi uvek iskrsne neki citat ili stih jer sam mnogo vremena provela držeći nos u kojekakvim knjigama, a pamćenje me solidno služi. Evo, ovo što mi trenutno imamo, Desanka je davno opevala u jednom stihu, koji je, zapravo, i moje pitanje:

Reci, da l’ te je moja radost bolela jednom, kad nisam više tebe volela?

To što te ne volim, zapravo, najteže podnosiš. To malo duše u tebi, svakako ne može da dođe do izražaja od tvoje sujete, a ona, uopšte, ne bi bila tako loša da si joj se bar malo posvetio. Da je pustiš na svetlo dana, da jadnica udahne, da se oplemeni, da je neko oseti. Da je ne gušiš i ne daviš, pokušavajući da budeš neko drugi, pre nego što si spoznao ko si.

Ako te istinski zanima ko si, moraćeš to sam da otkriješ. Mislim da ti u tome neće pomoći ni žene, koje će se ubuduće nizati u tvom životu. U tvom životu sam bila ono, što bi se moglo nazvati – pronađite uljeza. U odnosu na tvoje isfolirane, manipulativne, iskompleksirane partnerke, koje su ti kačile na nos Bukovskog (otrcane pop i narodnjačke stihove, renomiranih pevačica ću preskočiti, jer su mi mnogo „bljuc“), a trčale ti nazad i verovale da ti ne možeš bez njih, osećam se kao uljez nad uljezima. Kao da sam  nepozvana ušla u nečiju kuću.

Mislim da ti radije biraš da prežderavaš svoju sujetu, nego da istinski spoznaš sebe. Bojiš se rezultata istrage. Zato, neka me tvoja sujeta, pre nego me proguta, dobro začini epitetima, tvrdoglava, nadrndana, sarkastična, konzervativna, teška kao Trepča, netolerantna. Tako začinjenu ima da me svariš u cugu.

Htela, ne htela, ja sam tebi sve oprostila. Zaslužio si. Kad pomislim samo koliko sam se puta grohotom smejala kad sam saznala sa kim si ponovo, sve ti je oprošteno. Dva meseca si bio na prvom mestu moje top liste – 10 najsmešnijih događaja ove sezone.

Razgovor sa mnom mogao bi biti ogroman rizik. Šta misliš, da se predomislim, pa da nastaviš sa mnom, mojom trnovitom, neutabanom stazom, punom neizvesnosti? Nisi toliko lud, a pogotovo, nisi toliko hrabar! Ona ti je „sigurica“. Njoj možeš da se vratiš uvek. I kada se naduri i kada tobom manipuliše i kada se folira da te ne voli. U periodu od njenog sledećeg dizanja nosa do pokajničkog povratka, imaš dovoljno fore da juriš slične. Mene, nemoj. Pored mene, tvoja sujeta bi crkla od gladi.

Nikad me nije bilo sramota da priznam da sebe volim toliko da bez svakog mogu, samo bez sebe ne mogu i neću. Nije me sramota da priznam ni da sam tebe volela neko vreme. Šta ćeš?! Znam da ne voliš Bukovskog, ali ako se pitaš da li je moguće da sam te volela, on je odgovorio umesto mene – naravno da je moguće da se voli ljudsko biće, ali samo pod uslovom da ga ne znaš dovoljno dobro. 

Hajde, sad, razveži taj čvor na kravati, skini to uštogljeno odelo, nabaci stari sjaj dobrodržećeg zavodnika i kreni. Sa mnom sigurno gubiš vreme, a ono je svakako ograničeno. Tvoje vreme zavisi isključivo od toga u kojoj je ona fazi. Ako je u fazi da opet misli da nisi vredan njenog vremena, neće puno proći dok se ne bude vratila u tvoj zagrljaj. Ima toliko žena koje nisi lagao i folirao. A ti bi to tako rado radio, zar ne?!

Ne nudi mi ta štiva o tome kako prevazići neke probleme u vezama. Samo mi dodatno ideš na nerve! Naslove, tipa, kako preći preko izdaje, prevare i sl., čitam, kao, kako šetati po truloj dasci za koju znaš da je trula, dok se nadaš da se neće slomiti pod tvojim nogama.

Posle ćeš mi nuditi da čitam, kako prevazići lom kičme i nogu i suočiti se sa činjenicom da si polupokretan, jer si verovao(la) folirantu. I to, po drugi put.

Da li ja tebi ličim na ženu koja bi sebi dozvolila da je neko povredi toliko puta, a da ona i dalje za tobom juri na štakama, sa medicinskom kragnom oko vrata i drugim pomagalima koje su postale neophodne samo zbog toga što si je ti povređivao?

Jeste. I metaforična i sarkastična. Može mi se.

Šta? Uvredila sam sve tvoje žene koje su ti se vraćale zbog toga što sam napisala istinu? Izviniću se čim mi budeš rekao kako diplomatski opisati ljude koji se međusobno pljuju, ogovaraju, podvaljuju jedno drugom, pa se posle ližu, kao da ništa nije bilo. Ne prođe dugo, oni „bace“  drugu turu, na isti način!

Ili, na latinskom? Na latinskom, i najveće bljuvotine divno zvuče. Nema veze što je „bljuc“, važno da je diplomatski i na latinskom.

Na „mom“ latinskom to se, jednostavno, zove – posraus! Kako to „latinski“ zvuči?!

Mislim da smo se razumeli. Kod mene takve veze zastarevaju u roku od – odmah. Rok za žalbu ne postoji!