Da li bih oprostila/o preljubu? Pitanje je sa kojim se svako od nas bar jednom u životu susreo, bar na nivou fenomena.

Kada se partneri suoče sa preljubom, jedna strana kaže “desilo se”, a druga “prevario/la me je”. 

Aleksandra Golubović, psihološkinja i psihoterapeutkinja transakcione analize
Aleksandra Golubović, psihološkinja i psihoterapeutkinja transakcione analize

Kada se nekome preljuba desi saznajemo da ta osoba nije na svesnom nivou u kontaktu sa svojim intimnim potrebama i željama. Uglavnom se bavi opisom događaja i ponašanja, dok ostajemo uskraćeni za opise njenih emotivnih doživljaja.

Prevarena strana doživljava šok, razočarenje, tugu, ljutnju i tako počinje da dolazi do različitih uvida, odnosno, suočava se sa nekom od svojih zabluda ili nerealnih očekivanja, koje je imala u odnosu na partnera ili sa iskrivljenom slikom partnerskog odnosa.

Oba partnera mogu ispoljavati psihosomatske tegobe, nesanicu i druge simptome stresa.

Vremenom, ukoliko par uspostavi otvorenu komunikaciju, počinju da se suočavaju sa nezadovoljstvom koje su potiskivali, sa frustracijama sa kojima nisu umeli adekvatno da se suoče i da ih prevaziđu. Često se tada suoče i sa strahom od prekida odnosa.

Tako stoje stvari kada je reč o odnosu koji je do momenta preljube delovao skladnim. Partneri osećaju ljubav, privrženost, poštovanje, proveli su značajan vremenski period zajedno, a onda se desi preljuba.

Životne vrednosti, slična interesovanja, emotivna bliskost, način kako jedno drugome ugađaju, iskazuju ljubav i privrženost, kao i odnos prema seksu, čine jednu vezu.

Najčešći problem u komunikaciji nastaje kada se partneri vode logikom da se zbog bliskosti sve to  podrazumeva. Međutim, očekivanja, potrebe i želje prema partneru mogu se vremenom menjati i zato treba proveravati da li i kako međusobno prepoznajemo i prihvatamo ili ne takve promene.

Proveravanje ne znači kontrolu i zarobljavanje druge strane, već upravo otvorenu komunikaciju na svim poljima – „Svidja mi se…“ , „Ne prija mi…“, „Volela/o bih…“, „Ne želim više…“, „Imam potrebu…“ i sl.

Da li je seks sa drugom osobom uvek preljuba?

Posmatrajući iz tog ugla, prevarena strana prvenstveno imaće doživljaj emotivne izdaje.

Pored toga, nerazumevanje, odnosno, kada jedna strana ne prepoznaje, ne uvažava potrebe i želje druge strane ili nije u stanju da udovolji njenim potrebama i željama.

Tada pored frustracije može imati i doživljaj praznine jer je osiromašen onaj deo ličnosti koji se zove “ljubavni partner”.

Prema tome, svako drugačije prepoznaje usamljenost i u skladu sa tim tumači svoje motive za preljubu, koje uglavnom čujemo kao stereotipe – “Trebalo mi je da jasnije vidim svoju vezu…”, “Želela/o sam da se opet osećam poželjno…”, “Dugo smo zajedno i poželela/o sam da probam sa drugim/om”, “Nestalo je strasti u našoj vezi…”, “Prijatno sam se osećala/o sa tom osobom i jednostavno se desilo…”, “Moj muž/žena provodi suviše vremena na poslu/ sa decom… ” i dr.

Šta činiti posle preljube? Da li oprostiti?

Da. Međutim, opraštanje ne znači da će se odnos nastaviti!

Opraštanjem se iskreno uvažavaju svoje i partnerove potrebe i želje. Suočavaju se sa realnošću, odnosno, šta im je zaista važno i koliko je ko spreman na kompromise, a da pri tom ne ugožava sopstvenu ili partnerovu ličnost.

Opraštanje je važno da bi se u budućnosti ostvarila kvalitetna emotivna veza sa istim ili novim partnerom.

To ne znači da će prevarena osoba biti lišena neprijatnih emocija ljutnje, tuge, razočarenja, doživljaja nepoverenja, nesigurnosti, odnosno, sumnje u sebe i druge.

Ne postoji tačno određen vremenski period koji je potreban da se osoba suoči sa novim uvidima i emotivno “obradi” sve spomenute procese, kako bi povratila izgubljeno poverenje i samopouzdanje.

Poželjna neprijatna emocija kod preljubnika je griža savesti i ne treba je izbegavati jer vodi ka preuzimanju veće odgovornosti za sopstveno ponašanje, kao i prihvatanju vlastitih potreba i želja.

Da li će nakon odluke da nastave vezu u tome i uspeti, u najvećoj meri zavisi da li će uspostaviti poverenje.

Sama odluka je lakši deo posla. Nakon te namere partneri će biti na iskušenju da li mogu da je sprovedu i koliko su dosledni u tome.

Potpuno je očekivano da su otvorenost i doslednost nešto na čemu će prevarena strana insistirati kako bi smanjila sumnju. Sa druge strane, sumnja je opravdana i biće prisutna sve dok kroz ponašanje svog partnera ne razgraniči istinu od laži. Sumnjom se štiti od mogućeg novog neprijatnog iskustva.

Kada se partneri suoče da među njima više nema dovoljno vere za novi početak, preljuba postaje simptom ozdravljenja za svakog ponaosob.

Jer je do tada svako živeo sa nekom svojom zabludom, zbog koje je pristajao na nefunkcionalan odnos sa nekim od uverenja – “Ima ona/on i svojih dobrih strana…”, “Dobra/ar je majka/otac…”, “Vremenom će se promeniti…”, “Dugo smo zajedno…”, “Deci su potrebna oba roditelja…” i sl.

Ne postoji ista niti slična osoba, pa ni odnos između dvoje ljudi ne možemo na takav način posmatrati. Važno je težiti željenom i mogućem i u skladu sa tim uvažavati sebe i partnera.

https://youtu.be/0k4FJJvD6Io

Napomena: Ukoliko želite da dogovorite konsultacije sa Aleksandrom Golubović, individualno, putem Skajpa, pošaljite joj poruku na e-mail adresu: aleksandragolubovic5@gmail.com