Eto nama za koji dan 2022!

Aleksandra Bokan
Aleksandra Bokan

Manje nam apokaliptično deluje kada pomislimo na 2056, nego što je nekome 70-ih godina prošlog veka delovala ova, uskoro načeta nam ’’aktuelna’’.

I već vidite i sami. Svuda jelke, motivi praznika, sniženja i neizbežne ponude za doček.

Neko će je dočekati kod kuće, u krugu najbližih, neko će napraviti žurku, neko će sa dragima izaći (i sit se izgrliti i izljubiti sa nepoznatim osobama naokolo kao da su najrođeniji).

Neko će dočekati sam, neko misleći na nekog ko nije pored njega, neko sa drugom polovinom, a neko će se nadati da će baš tada, tu, upoznati nekog s kim će dočekati narednu i sve posle nje.

I već su počela premišljanja i osmišljavanja poklona, uzbuđenje oko onog ’’šta li će mi pokloniti?’’.

Jer smisao, pravi smisao poklona nije u samom poklanjanju, već u demistifikaciji onoga – koliko je onaj koji poklanja mislio na onog kome poklanja.

Davnih dana, moja drugarica je slavila rođendan i pravila žurku/sedeljku.

Ekipa se okupila i čavrljala uz muziku, sve je bilo super.

U jednom trenutku pozvala me je u njenu sobu. Bila je vidno iznervirana i razočarana.

-Jel ja smrdim? – pitala me je.

-Ne?

-Si sigurna?

-Jesam, šta ti je, super mirišeš.

-Pogledaj ono tamo – i pokaza mi na gomilu poklona na stolu.

-Dobro, vidim, i?

-Pogledaj!

DVANAEST kozmetičkih paketa.

Doduše različitih, ali DVA – NA – EST.

Pa dobro, jesu li oni toliko nekreativni ili hoće da mi suptilno stave do znanja da treba više da se kupam?!

Prođe od tada nekih petnaestak godina. I dalje kada vidim da neko nekome to pokloni, setim se nje i njene reakcije.

Ne vređam nikoga, samo konstatujem da (takav) poklon često ume da ’’kaže’’ kako dotična osoba koja poklanja najverovatnije nije imala ideju šta da pokloni, pa joj se to učinilo kao najbezbolnija i kulturna opcija.

Nekada su se pisale (i pravile) čestitke, smišljale posvete (listajući mudre misli i stihove), nije bila samo stvar dati, već posvetiti.

Podjednako važna je i reakcija.

Zamislite da se trudite da nekome poklonite nešto što će ga obradovati. Stalo vam je do te osobe i ne darujete da biste vi ispali Kung Fu Panda među herojima, već zaista iskreno i od srca želite da tu osobu usrećite.

I razmišljate i smišljate i trudite se i smislite taj neki dar i kada napokon onaj kome je namenjen dobije isti, obraduje se mlako ili ne-daj-bože izveštačeno ili ga odloži negde tek tako i ne pogleda ga više.

Da li treba da pitam kako bi vam bilo tada (ili kako vam je bilo)?!

Razočarani ste reakcijom, a verovatno i povređeni.

I već narednog puta nećete krenuti tim putem sa tim entuzijazmom (ako vam uopšte nakon toga i bude do biranja i traženja prave ideje.

A zamislite da se osoba iskreno i od srca obradovala. Ne možda ni samim poklonom, već pažnjom i trudom kojim ste joj, u stvari, dali najvažnije – vaše, stalo mi je do tebe!

Setite se samo izraza na dečjim licima kada se obraduju. E, to je prava stvar! To je iskrena emocija. I to možda ni samim poklonom, već papirom i mašnom i činjenicom da je neko nešto njima, baš njima i nikome drugom namenio.

Razmislite sledeći put kada dobijete nešto i obratite pažnju na lice i oči onoga ko vam pruža ruke i daje ono što je osmislio vama, baš vama i nikome drugom.

A onda odreagujte onako kako bi želeli da ta osoba odreaguje kada bi bila obrnuta situacija.

Nego, u silnim poklonima o kojima razmišljate kako i kome da nabavite, kupite, napravite, spakujete…jedna stvar me interesuje – A šta ćete sebi pokloniti za Novu Godinu?!