Ako te žuljaju – nisu tvoj broj, kaže stara, dobra engleska poslovica. Isto važi i za cipele i za ljude.

Znaš onaj osećaj kad ti se cipele sviđaju na prvi pogled? Boja savršena, oblik kao san, stajling top. Pogledaš ih, poželiš ih, zamisliš ih na sebi. Možda te malo žuljaju kad ih probaš, ali kažeš sebi: „Razgaziće se.“

Pročitajte i ovo: Usamljenost i samoća – ima li razlike?

Tako to obično krene.
Ne samo sa cipelama.
I sa ljudima.
I sa vezama.
I sa izborima koje pravimo protiv sebe.

Image by Drazen Zigic on Freepik

Ali cipele koje žuljaju – obično nikad ne prestanu da žuljaju.
Samo postanemo manje osetljivi. Ili više tvrdoglavi. Ili bolje trenirani da ignorišemo bol. Dok se ne pojavi žulj koji više ne možeš da sakriješ. Koji krvari. Koji te natera da staneš.

Pročitaj i ovo: Fatalna privlačnost – zašto ostajemo sa emotivno nedostupnim partnerima?!

Ljudi često biraju ono što im je lepo, poželjno, društveno prihvaćeno – čak i kad ih to boli. U odnosima biramo „cipele“ koje izgledaju dobro na slici, ali u kojima ne možemo da hodamo. U kojima ne možemo da budemo ono što jesmo.

Pročitaj i ovo: Život i partnerski odnos na klackalici – Voli me, ne voli me – i koje tu srećan?!

Zašto?
Zato što nas niko nije učio da se pitamo: Da li je ovo moj broj?
Da li mi je udobno?
Da li mogu da dišem u ovom odnosu, u ovoj dinamici, u ovom prostoru?

Pročitajte i ovo: Gordijevi čvorovi ljubavi – umete li da se razvežete?

Često smo spremni da „platimo cenu“ zbog forme.
Da se povijamo, šepamo, žrtvujemo se, samo da ne priznamo: ovo nije za mene. Ovo nije moj broj. Ovo nije MOJA cipela.

Pročitajte i ovo: Zašto se ”ona ili ja” ljubavni trougao češće događa?

Ne moraš da nosiš cipele koje te žuljaju, samo zato što izgledaju dobro.
Ne moraš da budeš u odnosima u kojima stalno moraš da se menjaš, objašnjavaš, štediš tuđe osećaje a gaziš svoje.
Nisu svi ljudi tvoj broj.
I to je u redu.

Pročitajte i ovo: Razvod – da li je to ono što zaista želim?

Nauči da kažeš sebi: Zahvaljujem se na pokušaju. Ove cipele nisu za mene. Idem dalje – bosa, ako treba, ali svoja.

Dobre cipele – kao i dobri odnosi – nisu one koje te guše, nego one koje ti daju krila.
Nisu one u kojima moraš da se stegneš, već one u kojima slobodno koračaš.
A kad nađeš taj pravi broj… znaćeš.
Ne zato što ti ne žulja, već zato što konačno – dišeš.