Nova, provokativna knjiga Viktora Jerofejeva, ruskog pisca s nemačkom adresom, Akimudi/neljudski roman, prvi je naslov koji Geopoetika objavljuje u 2024. godini!
Jerofejev nas u ovom svom romanu vodi u Rusiju – zemlju-poligon mističnog eksperimenta koji dovodi do vaskrsenja mrtvaca i nemilosrdnog rata između mrtvih i živih. Apokaliptična svedočanstva u ovoj knjizi pretvaraju se u satiričnu i nadrealističku političku parabolu, isprepletanu špijunažama, ljubavnim aferama, svirepošću i apsurdom.
Junaci ove knjige suočavaju se sa novim bogom Akimudom koji u ovom delu ima ulogu lidera i jednom novom Rusijom koja više nije država, nego mit.
![](https://www.sitoireseto.com/wp-content/uploads/2024/01/Akimudi-689x1024.jpg)
Akimudi predstavlja žanrovsko preplitanje fantastičnog romana, biografije, mističkog realizma i, čak, automatskog pisma. Tekst nastoji da bude obezličen obiljem citata iz književnosti. Jerofejev je nezadovoljan klasičnom književnošću s njenim “mrtvacima: Tolstojem, Dostojevskim, Gogoljem, ali u njegovom romanu oživljavaju Doktor Živago, Zli dusi. Oživljava i Nabokov, kod koga se ‘mržnja prema boljševicima preokrenula u ljubav prema leptirima…’
Rusija postaje poligon mističnog eksperimenta koji dovodi do vaskrsenja mrtvaca i nemilosrdnog rata između mrtvih i živih. Roman Akimudi pokušava da odgovori na pitanje zašto živimo u ovakvom svetu, prikazivanjem žara revolucije, ljubavnog ludila, svireposti, seksa, apsurda i svetosti, suočavanjem junaka knjige i „novog boga“ Akimuda.
„Roman Viktora Jerofejeva Akimudi slika budućnost u najgoroj varijanti, u kojoj Rusija nije država, nego mit, a ulogu lidera u tom mitu ima kiborg, koji je istovremeno i pseudobog. Akimudi predstavlja žanrovsko preplitanje fantastičnog romana, biografije, mističkog realizma i, čak, automatskog pisma. Tekst nastoji da bude obezličen obiljem citata iz književnosti. Jerofejev je nezadovoljan klasičnom književnošću s njenim ’mrtvacima’: Tolstojem, Dostojevskim, Gogoljem, ali u njegovom romanu oživljavaju Doktor Živago, Zli dusi. Oživljava i Nabokov, kod koga se ’mržnja prema boljševicima preokrenula u ljubav prema leptirima’. Neka poglavlja Akimuda čak nose nazive Nabokovljevih romana.“
– Nedeljnik Ogonjok
***
Viktor Jerofejev je rođen 1947. godine u Moskvi. Kao sin sovjetskog diplomate deo detinjstva proveo je u Parizu. Završio je studije književnosti na Moskovskom državnom univerzitetu „Lomonosov“, a 1979. godine, s grupom pisaca, pokrenuo je književni almanah Metropol u kojem su objavljivani i politički sporni tekstovi zbog kojih je ubrzo izbačen iz Saveza pisaca SSSR. Po njegovoj priči „Život s idiotom“ kompozitor Alfred Šnitke komponovao je operu (1992), a režiser Aleksandar Rogoškin je snimio istoimeni film (1993).
Član je ruskog PEN-centra. Dobitnik je nagrade „V. Nabokov” (1992), francuskog Ordena umetnosti i književnosti (2006) i Ordena viteza legije časti (2013).
Redovno piše za Njujork Tajms, Buk Rivju, Cajt i Velt, kao kritički intelektualac i jedan od najpoznatijih savremenih ruskih autora.
Dela: Anino telo ili Kraj ruske avangarde (1989), Ruska lepotica (1990), Život s idiotom(1991), Strašni sud (1996), Muškarci (1997), Ruski cvetovi zla, priređivač antologije (1997), Pet reka života (1998, Geopoetika, 2003), Enciklopedija ruske duše (1999, Geopoetika, 2001), Bog X. Priče o ljubavi (2001), Dobri Staljin (2004, Geopoetika, 2005), Ruska apokalipsa (2008), Akimudi. Neljudski roman (2012), Telo (2015, Geopoetika, 2016), Ružičasta Mišica (2017, Geopoetika 2018).