Za dvadeset godina braka, prošli smo mnogo toga zajedno.

Bilo je uspona i padova, udaljavanja i ponovnih zbližavanja nakon razrešenja nesuglasica i nerazumevanja. Kroz sve smo prolazili zajedno. Vezivalo nas je duboko prijateljstvo, jer znali smo se porodično, skoro od detinjstva, za koje mislim da je kvalitet više u našoj vezi i u mnogim trenucima bilo presudno za prevazilaženje dilema.

Foto Ant Rozetsky

Pripadali smo jedno drugom i ni jednog trenutka nisam osetila drugačije. Kada su deca odrasla, imali smo više vremena za sebe i ljubav je procvetala.

Zvuči paradoksalno, ali istinito – njegova afera nam je u jednom trenutku poboljšala brak.

Unela je radost življenja u njegov život, što je on nesvesno, ali i nesebično, ako se to uopšte može tako reći, preneo u naš.

Nikada više radosti, provoda, sreće, zadovoljstva, dobrog seksa ali i nikad više SMS poruka koje je moj muž dobijao. Zanesena srećom nisam to ni primećivala, sve dok jednog dana, tokom zajedničkog vikenda van grada, nije mi upalo u oči da češće nego što bi bilo normalno odlazi nekud dalje od mene.

Da nije bilo tog vrzmanja, tamo-amo, i da to, zapravo, nije remetilo moj mir, verovatno nikada ne bih ni primetila tu njegovu uzvrpoljenost. Uradila sam ono što nikada pre nisam činila. Uzela njegov mobilni telefon i pregledala poruke.

Imala sam šta da vidim. Ređao se beskrajni niz vrlo neprijatnih i za mene degutantnih poruka od osobe, u imeniku zavedene pod muškim imenom, mada je jasno bilo da je to bila prepiska sa nekom ženom.

Suočen sa dokazima, priznao je, bez oklevanja, da je već neko vreme u ljubavnoj vezi sa simpatijom iz školskih dana. Nije imao kud.

Šok i neverica postali su moje stanje svesti. Nije mi bilo jasno kako je moguće da se tako nešto dešava u trenucima kada je naša ljubav cvetala, takoreći. Time je moje razočarenje bilo veće. Osećala sam se osramoćeno i iznevereno. Besna kao razjarena zver, nisam mogla da razlučim da li više ne njega ili sebe. Postavila sam mu ultimatum da aferu okonča ili ga napuštam. Bez reči je prihvatio ali meni to nije dalo mira. Nije mi bilo dovoljno. Trebalo mi je zadovoljenje.

Odjednom mi je postao jadan, gadan i dalek. Da bih pomogla sebi i svojoj deci, koja se sve vreme bila svesna nastale situacije i uključena u ceo problem, otišla sam kod stručnjaka da mi pomogne da rešimo sada već, porodični problem. Svi smo, u trenutku, pukli po šavovima. Uz pomoć psiho-terapeuta, trajalo je dobrih godinu dana da zalečimo rane, vratimo se svi zajedno na poznati kolosek i krenemo dalje.

Ali ostalo je nešto što sam morala da uradim. Morala sam da dobijem zadovoljenje. Htela sam da vidim u čemu je čar prevare i učinila sam to, po prvi put tokom braka, sa profesorom matematike moje ćerke, koji mi se dugo nabacivao, ali čemu nikada nisam pridavala pažnje jer u domenu moje svesti nije postojao odeljak prevare muža.

Sem izazova i uzbuđenja tajanstvenosti, prijalo mi je pokazano obožavanje sa njegove strane. Pomogao mi je da povratim sigurnost u sebe jer mi je preko bilo potrebno da se ponovo osetim poželjnom i obožavanom. Ali to mi nije bilo dovoljno na duži rok.

I dalje, posle svega, uspela sam da povratim osećaj ljubavi i zajedništva sa svojim mužem. Otvoreni i iskreni razgovori pomogli su nam da se vratimo jedno drugom i ponovo zbližimo.

Saznanje da i ja to mogu, isto kao i on, dalo mi je neku do tad nepoznatu vrstu snage i moći, mada mu to nikada nisam priznala. Niti ću. Ovako ga imam u šaci. Sad ja imam moć nad njim koju ne nameravam da ispustim iz ruke.