Najromantičnija priča godine, a dešava se u mom okruženju!

Elem, ode moja mama danas na pijacu, kad krene kiša, spusti se nebo na zemlju, lije k’o iz kabla, gde će, šta će, stane ispod nadstrešnice trafike, stoji tako, razmišlja šta joj je činiti, misli je gone, sve do vasione, Mesečevog pomračenja i nazad, da l’ da se izuje i krene nazad kući, pa makar k’o mišica pokisla, jer ne zna kad će pljusak prestati ili da sačeka još malo, a već je pomalo i mokra, u letnjoj je haljinici i baletankama, jer kiša lije, nabacuje na nju, a nema gde dalje da se povuče od vodene oluje…kad, eto ti njega, njenog muža, princa na belom konju, a mog oca, samo da se zna čija sam, sa dva kišobrana, kako trči po kiši, hrli njoj u susret, da je spase iz nevolje. Zagrljeni, zbijeni jedno uz drugo, odgegali su zajedno kući.

I tako su moji mama i tata živeli srećno, do kraja života!

A moj argument na – pa nemam ja kuglu da gledam u nju, da bih znao šta tebi treba, što me nisi zvala, od sada je – idi kod mog tate da te nauči. #RelationshipGoals

I treba li da kažem zašto je činjenje za mene ljubav i zašto volim džentlmene?!