’’Nemoj se zaluđivati! Ne rastaju se ljudi zato što se više ne vole ili ostaju zajedno zato što se vole. Ljubav nema nikakve veze sa tim da li će dvoje ljudi biti zajedno ili ne. Bitno je da li imaju zajednički cilj. Projekat.’’, kaže mi moja prijateljica Cica.

A kad se konačno odluče na razvod, to nije zato što postoji ’’suštinsko nerazumevanje među partnerima’’, kako obično u sudskom obrazloženju stoji, već znak da su konačno počeli da se razumeju, čuju, vide, osećaju jedno drugo svim svojim čulima. I da im je konačno stalo do sebe samih! Ili je zajednički projekat završen.

Žana Korolija Foto Srđan Bosnić
Žana Korolija
Foto Srđan Bosnić

Ali nije to baš tako lako, bez obzira na to koliko brak bio mučan i naporan. Bol, tuga, nesnađenost u daljem životu direktno su proporcionalni vremenskom periodu provedenom sa partnerom. Tako mi bar kažu prijatelji koji su uspeli da se razvedu. Namerno kažem, uspeli, jer mnogi žele, hoće, maštaju o tome, ali im navika, ta najjača sila privlačenja dvoje ljudi od svih, ne da da joj se odupru.

’’Odluka o našem razvodu bila je zajednička. Svesna i razumna. Oboje smo, već godinama, jedno za drugo predstavljali strance u braku i bili svesni da više nemamo šta da tražimo zajedno. Deca su već bila odrasla i otišla svojim putem. Čin mog izlaska iz stana bio je pro forme. Ipak, prve noći, kada sam se našao potpuno sam, u nekom novom stanu i legao u neki novi krevet, imao sam osećaj kao da ležem u mrtvački sanduk. Osećao sam se mrtvim. Sve što sam želeo bilo je da neko taj sanduk zaklopi i prekrije ga crnom zemljom da više nikad ne ugledam svetlo dana. Toliko mi je bilo teško.

Osećao sam se izgubljenim, kao da sam sam samcijat na ovom svetu. Usamljenost je bila sve što sam osećao. I hladnoća, koja je prožimala moje biće.  Tri godine je trajalo dok konačno nisam uspeo da izađem iz krize i ugrejem se, povratim opimalnu toplotu svog tela. I sad, mnogo godina kasnije, kad se setim tog perioda, koji je za mene bio mnogo teži i bolniji nego sam brak, koji me nije ispunjavao i bio loš za nas oboje, stresem se od te proganjajuće hladnoće.’’

Svedočenje mog prijatelja Miloša o post-bračnom traumatskom periodu, potkrepljuje moja prijateljica Slavica, svojim iskustvom, sličnom pričom i gotovo identičnim osećajima nakon dugo željenog razvoda.

’’Ni sama ne znam da ti kažem što sam se tako osećala. Mislila sam da je sa mojim životom gotovo, da sam mrtva. Verovatno zato što mi je bilo najteže da prihvatim neuspeh i da priznam sebi i drugima da nisam uspela.’’

Sama reč razvod može da prizove u svet bola. Ona predstavlja razbijanje iluzija i raspuštanje vekovnog sna koji većina nas neguje od najranijeg detinjstva – čežnju za večnom i beskrajnom ljubavlju. Položivši zakletvu na večnu ljubav, a potom, priznati sebi da nisi uspeo da očuvaš brak zaista može delovati kao smrtna presuda. Jak osećaj krivice, tuga i ogorčenje ojađenoj i usamljenoj osobi mogu da izgledaju nesavladivo. Svi smo mi puni sumnje u sebe i beznađa.

Kako se dolazi dovde? Šta smo drugačije mogli da uradimo? Da li treba da smo monogamni za ceo život ili je to fantazija koja ne funkciniše u praksi? Pitanja su koja neke od nas drže budnima tokom ovih burnih, vrelih, olujnih letnjih noći. Čak i ako razvod nije naš, preti da nam poljulja veru u društveno uspostavljenu instituciju braka i mogućnost dugoročnog romantičnog ispunjenja.

U nekim krugovima postoji stigma i sramota vezano za okončanje braka. U drugim, ravnodušnost i cinizam. Bez obzira na to kom krugu pripadali, razvod je ozbiljna stvar i na njemu treba dobro poraditi da bi se prevazišao što bezbolnije.

Postoji li zdrav način da se prevaziđe ovaj gubitak? Sasvim sigurno, da!

Uvek treba da imamo na umu da svi mi radimo najbolje što možemo u datom trenutku. Ipak smo svi mi samo ljudi. Bezuslovno oprostiti sebi i drugima za počinjene greške čin je koji nas najviše rasterećuje, oslobađa i konsoliduje na najblagotvorniji i zaceljujući način za nas.

Razvod označava završetak jedne vrste odnosa ali, takođe, može da znači početak neke druge životne avanture – početak nezavisnosti, novih prijateljstava, obnovljanja strasti za zaboravljenim zanimanjem ili hobijem. Sve to može odvesti u novu seksualnu avanturu, neopterećenu očekivanjima, rutinom i ceremonijama.

Svako od nas ima pravo da preduzme sve što je u njegovoj moći da poboljša svoj život i uredi ga kako njemu godi. Sa jedne strane, razvod može da ospori mnogo toga, dok sa druge može da osnaži, osveži i da snagu koju nismo ni znali da posedujemo u sebi.

Pustiti život da se odvija bez uticaja i osuda sa strane, značajna je vežba za prihvatanje sadašnjeg trenutka.

***

Odlomak iz knjige Ne odustaj od ljubavi, Žane Korolije, objavljene u izdanju izdavačkih kuća Laguna, u Srbiji, 2015. godine, i Begen, u Hrvatskoj, 2016.