Dok sedim u omiljenom, lokalnom kafiću, srkućem prvu jutarnju kafu nakon doručka i pregledam slike tuđih beba, sa takvom pozornošću kao da mi je to najvažniji posao na svetu, pristiže moj dragi prijatelj Boris, sa drugom rundom osvežavajućeg napitka.

Zagonetni osmejak što titra u uglu njegovih usna jasno nagoveštava da ima neku frišku, vruću storiju, kao kroasani koji se puše iz kese u njegovoj ruci. Još uvek savijene i neotvorene novine ispod leve miške samo potvrđuju moj osećaj. Zenice mi se šire, a glava naginje ka desnom ramenu dok se pretvaram u uho.

Žana Korolija Foto Srđan Bosnić
Žana Korolija
Foto Srđan Bosnić

Naravno da on ne bi bio on, gradski šmeker svetskog glasa, vladar nesagledivih intelektualnih visina i kralj noćnog života, kad ne bi napravio dramsku pauzu koja ima za cilj da uskladimo naše moždane talase. Nadvija se nad moj laptop. Videći šta radim, zajedljivo komentariše: ’If Facebook is like dating, my dear, then Twitter is like a one night stand  – zabavno je dok to radiš, završiš sve za 5 minuta, a posle se osećaš tako jeftino!

Priču počinje prednovogodišnjom euforijom, prebukiranim rasporedom korporativnih partyja, neuobičajeno toplim vremenom, nesvakidašnjim nebom iznad grada ovih dana i nadolazećim uzbuđenjem, kao mogućim uzrokom ekscesa koji se desio. I kao što to obično biva u pričama sličnog tipa, za koje nikada niste sigurni da li su se zaista desile ili su samo gradske legende (iako svi imamo nekoga ko može posvedočiti priču, bar iz druge ruke) i Boris je imao prijatelja sa pričom koja mu je promenila život.

Mlad, lep, zgodan, obrazovan, uspešan, lepo pozicioniran u poslu i šarmantan mladić u godinama za ženidbu upozna jedno decembarsko veče devojku o kakvoj je sanjao. Kratko piće posle posla, u jednom od ’in’ gradskih kafića pretvorilo se u celovečernji ludi provod. Njene drugarice joj nisu zamerile što ih je napustila da bi se prepustila čarima njegovog razoružavajućeg šarma. Mada, ni ona nije zaostajala za njim u igri zavođenja. Podjednako lepa i zgodna zavela ga je na prvi pogled, a oborila s nogu sigurnošću u sebe i jasnim stavovima o životu, baziranim na vrlo dobrom obrazovanju i prosperitetnim zaposlenjem za njene mlade godine.

Jedno, drugo, treće piće, pa su skoknuli nešto da pojedu u lokal preko puta. Pikantni japanski suši i zatamnjena svetla učinili su atmosferu prisnom.

Još jedno piće u obližnjem noćnom klubu, uz dobru muziku i đusku ih je zbližilo na prečac. Put do njegovog stana prešli su za hiljadu poljubaca. Sve je prštalo od uzbuđenja. Ludačka strast se pretvorila u još žešći seks, kakav ovaj mladić još nije doživeo. Leteli su i bacali se po stanu. I tako sve do jutra, kad su se nakon malo sna konačno rastali. Svako na svoj posao. On je bio presrećan jer je konačno sreo devojku koja je imala sve što on od žene želi. A tražio je, nije da nije. Bilo je tu dana i noći uloženog mukotrpnog rada i truda, uglavnom, po beogradskom noćnom životu.

Kakva žena, pomislio je kada je dobio njen sms, čim su se rastali. Toliko sigurna u sebe, zna šta hoće, ne libi se da frajeru prva pošalje sms, nakon zajednički provedene noći, mada etikecija nalaže suprotno. Bio je spreman da tog trenutka krene sa njom na kraj sveta i da joj se obeća za ceo život. Svadbeni marš, koji je zasvirao u njegovoj glavi (a kažu da žene to prve rade!), lagano se pretvarao u zvuke posmrtnog, dok je čitao njenu poruku:’Ukoliko mi do 12h ne dostaviš 2.500 evra, tužiću te za silovanje i navođenje na narkomaniju!’

U tom trenutku, ceo svet mu se srušio. Kao dokaz, navela je modrice svud po svom telu (pa, bacali su se po stanu!) i da je uzela kokain pre nego je krenula s njim (otuda vrelina strasti!). Podsetila ga je da je njegova sperma još uvek bila u njoj.

Pred njim su bila dva puta – da se vuče po sudovima i medijima željnim senzacionalizma (setimo se slučaja ’devojka hara sidom po gradu’ od pre dva meseca) ili da plati i sve zaboravi. Latio se ovog drugog i odlučio da preskoči novogodišnje slavlje i zaobiđe noćni život u širokom luku.

Vrteći glavama, Boris i ja se slažemo da će to biti jedan izuzetno široki luk, sličan onom kad je Nikola, iz ’Mi nismo anđeli’, otišao na duuugo putovanje na Lastovo. Ali setimo se kakav je bio kad se vratioposle tri meseca! Pravi Mr.Right, a ne samo Mr.Right Now.

Stara dobra poslovica kaže: ‘A real man gives up one night stand for a woman he can’t stand one night without!’

Ali ima i ona druga: ’Pa ne moramo da se upoznajemo da bismo imali seks!’

***

Iz knjige Sreća je kad voliš, a ne kad si voljen, Žane Korolije, objavljene u izdanju Lagune, 2016