Postoji velika razlika između krivice i odgovornosti. Ne treba brkati ta dva pojma.

Na dobar način razliku je objasnio glumac Vil Smit.

U suštini, nije bitno čija je krivica kad je nešto uništeno, jer je tvoja odgovornost da to popraviš. Na primer, nije tvoja krivica ako je tvoj otac bio nasilni alkoholičar, ali jeste tvoja odgovornost da se pozabaviš time kako ćeš da prevaziđeš tu traumu i potrudiš se da učiniš svoj život boljim.

Nije tvoja krivica ako te je partner varao i time uništio vaš brak, ali jeste tvoja odgovornost u tome da pronađeš način da se suočiš sa tim bolom, da bi ga prevazišla i izgradila za sebe srećan život nakon toga.

Krivica i odgovornost ne idu ruku pod ruku, nemaju veze jedno s drugim.

Kada je nešto nečija krivica, mi poželimo da zažale zbog toga, da ih kaznimo za sve što su nam nažao uradili i plate cenu za svu muku i bol koju smo podneli, želimo da svalimo na njih svu odgovornost da poprave učinjeno, ali stvari tako ne funkcionišu, naročito kada je tvoje srce u pitanju. Tvoje srce, tvoj život, tvoja sreća su samo tvoja odgovornost i ničija drugo.

Sve dok upiremo prstom u onog drugog, čija mislimo da je krivica, ostajemo zaglavljeni u tom traumatičnom klupku, pokušavajući da ga odmotamo, da bismo utvrdili čija je krivica, ostajemo u klopki, držimo sami sebe zarobljenima u ulozi žrtve, zaglavljeni u sopstvenoj patnji.

Moć je u prihvatanju odgovornosti!

Zapamti, tvoje srce, tvoj život, tvoja sreća su samo tvoja odgovornost i ničija drugo!