Sunce mi se smeška iz šoljice s espresom.

Ćao, Salvatore!
Ćao, Salvo!

Iza mojih leđa se pozdravljaju Spasitelj (Salvatore) i Zdravko (Salvo). Sad se ja smeškam suncu u šoljici s espresom.

Tamara Ognjević, gastroheritolog, Artis centar

Modri talasi izbacuju na obalu ružičaste oblutke i mrku, davno ohlađenu lavu. Prvi komšija unosi sveže lignje i male, pljosnate crvene ribe u svoju ribarnicu, a crnpurasta devojčica postavlja stolnjake na terasi picerije na plaži. Posmatram je kako se lagano kreće između ogromnih saksija, s patuljastim voćem i cvećem raskošnih boja. Ovde niko ne žuri.

Slavuji pevaju kao pomamljeni. U daljini, na mostu koji izgleda kao da lebdi između neba i Monte Taura, voz izgleda kao dečja igračka.

“Ako imate tu nesreću da treba da izaberete samo jedno mesto koje ćete posetiti na Siciliji”, pisao je 1885. Mopasan, “izaberite Taorminu sa malim selima na obali, i nećete pogrešiti.”

Voda je kristalna i ledena. Stopala mi propadaju kroz sitni šljunak. Pod prstima osećam finu so koja prodire u kožu. Duboki piling gradskog, bledog guštera koji se polako pretvara u biće od zlata i ćilibara u ovom Kraljevstvu Sunca.

Foto Tamara Ognjević

Najveći atak na čula ovde je hrana. Voće koje miriše, pre svega, male, pljosnate breskve i velike smokve slatkih, podatnih tela. Potom, tradicionalni komorač i paradajz, tako sočan da se otapa u ustima kao da je sladoled.

Foto Tamara Ognjević

I sve sa bademima, i sve sa pomorandžama, i sve sa svim.

Onda, more sa svojim obiljem. Ne jedno, već tri mora. Jonsko, Tirensko i Sredozemno. Školjke, ribe, rakovi…i ribarsko kuvanje u morskoj vodi, vrhunskom maslinovom ulju i vinu.

Vino ovde teče samo, baš kao i šećer.

Foto Tamara Ognjević

Sicilijanci doručkuju ledenu granatu i vruće, slatke krofne slične briošima. U podne prezalogaje sveže kanole sa kremom od rikote, a predveče ubace u sistem tri, četiri od nekoliko stotina vrsta sladoleda koji prave još od vremena kad su lađe Oktavijana Avgusta potopljene kod Đardini Naksosa. Car je poražen sedeo na Kapriju i tešio se ledenom poslasticom moleći bogove da Etna spali Siciliju.

Foto Tamara Ognjević

Srećom, molitve mu nisu uslišene i ja sad sedim i ronim slatke suze u mafijašku salatu s inčunima, sušenim paradajzom i kozjim sirom, jer poslastice smem samo da gledam i slikam. Kažnjena sam tako reći u antičkim razmerama. Onako, carski i avgustovski.

Popodnevno zagrevanje pred ulazak u more. Sve je super, ali arancini punjene raguom i sirom, specijalitet bife-pekare “La Rope” su delikates per se. Ono što su u Srbiji sarme, na Siciliji su arancine. Foto Tamara Ognjević