Znate li šta su osnovne emocije?

Kao i kod drugih pitanja i ovde se mišljenja teoretičara razilaze.
U jednom od najnovijih istraživanja (2014), ustanovljeno je da čak 42 mišića lica učestvuju u iskazivanju bazičnih emocija.

Francuski psihijatar David Servan Šrajber, koji se između ostalog bavio načinom na koji mreže neurona proizvode misli i emocije, u svojoj knjizi “Ozdraviti” (Hedone, 2005), kaže:

Život bez osećanja nema smisla. Šta to našem postojanju daje začin ako to nisu ljubav, lepota, pravda, istina, dostojanstvo, čast i nagrade koje nam oni donose? … Uskraćeni za osećanja, gubimo najosnovnije putokaze i postajemo nesposobni da napravimo izbor u funkciji onoga što nam je istinski važno.

Prema Šrajberu, unutar mozga nalazi se osećajni mozak, istinski ”mozak u mozgu”. On ima drugačiju arhitekturu, različitu ćelijsku organizaciju i, čak, biohemijska svojstva različita od ostatka ‘neokorteksa’ – najrazvijenijeg dela mozga u kome je centar za govor i mišljenje. U stvari, osećajni mozak često funkcioniše nezavisno od neokorteksa. Jezik i spoznaja nedovoljno na njega utiču: jednom osećanju se ne može narediti da poraste ili iščezne isto kao što se ne može narediti svom duhu da govori ili da ćuti.

Osećajni mozak, sa svoje strane, kontroliše sve što upravlja psihološkom stabilnošću kao i velikim delom fiziologije tela: funkcionisanjem srca, arterijskim pritiskom, hormonima, probavnim sistemom i čak imunim sistemom.

Za mnoge, izvor ovih disfunkcija jesu bolna iskustva proživljena u prošlosti, bez veze sa sadašnjošću, trajno utisnuta u osećajni mozak. Ova iskustva često deluju na naše reakcije i ponašanje, ponekad više desetina godina kasnije.

Osećajni mozak poseduje prirodne mehanizme samoozdravljenja: reč je o unutarnjim sposobnostima da se ponovo nađe ravnoteža i stabilnost koji se mogu porediti sa drugim mehanizmima samoozdravljenja tela, kao što su lečenje ožiljaka neke rane ili odstranjenje infekcije. Metode koje prolaze preko tela koriste preimućstva ovih mehanizama.

Polazeći od ideje osećajne inteligencije, istraživači sa Jela i iz Nju Hempšira definisali su ”emocionalni koeficijent”, koji omogućuje da se ona meri na osnovu četiri bitne funkcije:

  1. Sposobnosti identifikovanja svog osećajnog stanja i onog kod drugih ljudi.
  2. Sposobnosti da se razume prirodno razvijanje osećanja (isto kao što se pion ili lovac kreću, prema različitim pravilima, na šahovskoj ploči, tako se strah ili bes, na primer, razvijaju različito u vremenu).
  3. Sposobnosti da se zaključuje kako o sopstvenim emocijama tako i o tuđim.
  4. Sposobnosti da se vlada svojim emocijama kao i emocijama drugih.

Ove četiri sposobnosti su temelj vladanja sobom i društvenog uspeha. One su u osnovi samospoznaje, samokontrole, saosećanja i saradnje i sposobnosti da se sukobi rešavaju.

Tabela prikazuje šest osnovnih emocija koje su kategorisane u tri nivoa.

osnovne emocije

***

Autorka teksta: dr Dobrinka Arbanovski, internista i specijalista kvantne medicine, Holitimed