Radost, radoznalost, hrabrost, poverenje, jasnoća, lakoća, razdraganost, razigranost, otvorenost, istinitost, ljubopitljivost. Ovako žive deca.

Autorka teksta: Sanja Petković, psihoterapeut, joga instruktor, kreator holističkog terapijskog koncepta Spirit&Move Foto: Darko Bursać
Autorka teksta: Sanja Petković, psihoterapeut, joga instruktor, kreator holističkog terapijskog koncepta Spirit&Move
Foto: Darko Bursać

Koliko od ovih osobina ste barem jednom poželeli da vam se vrate ili da ih češće imate?

Koliko puta ste rekli Volela bih da za to imam malo više hrabrosti ili Kada bih malo više verovao u sebe ili pak Kada bi sve bilo tako lako i jednostavno.

Ako ste ovako nešto pomišljali, odlično. To znači da ste odrasli. Međutim, ono što često ne znate ili zaboravljate, je da je odrasla osoba samo dete koje je obuklo nekoliko slojeva ‘‘moranja‘‘ na sebe. Morati obaviti, odraditi, stići, postići, dostići.

Kako bi to uticalo na nas i naše živote, na slojeve u koje smo obučeni, na ljude oko nas? Kako bismo se osećali i kakvo bi to posledicu imalo na naše celokupno biće i postojanje?

Možda će mnogi od vas pomisliti kako je luksuz osećati se tako bezbrižno i rasterećeno, kada odraslo doba nosi toliko odgovornosti i obaveza. Pa, upravo je u tome i stvar.

Biti dete koje je u nama, znači biti svoj, potpuno odgovoran prema sopstvenoj ličnoj sreći, baš onako kako deca brinu o tome.

Ako biste ovde i pomislili da sopstvena lična sreća zvuči sebično, pitaću vas – kako mislite da usrećite bilo koga oko sebe, ako prethodno i sami niste srećni? Zar ne mislite da bi takva tendencija bila zasnovana na laži – dajem nešto što nemam?

Naprotiv!

Ako ste u kontaktu sa unutrašnjim detetom, ono će se prema obavezama postaviti kreativno, kao prema izazovima, igrajući se i istražujući rešenja.

Aktivirati dete u sebi, znači pokrenuti niz onih neustrašivih osobina (radoznalost, poverenje, hrabrost, lakoća, otvorenost, razigranost) zbog kojih vam se menja perspektiva, način na koji ćete sagledati i prići obavezama i zadacima, a ne da ćete ih zaboraviti i zanemariti.

Deca imaju tendenciju, kako god da stvarnost izgleda, da je pretvore u nešto zabavno i razigrano, da je, tako reći, okrenu u svoju korist, pa makar izmislili i novu. Za decu, život je prosto dosadan ako se u njemu ne zabavljaju, čak i kada obavljaju zadatke. Potreba da usreće i zabave sebe biva na prvom mestu. I možda ćete sada reći: ‘‘Da, ali to je zato što su deca.‘’ Šta ste zapravo time objasnili?

Da li stvarno mislite da neke stvari pripadaju samo dečjem dobu, ili ste pak spremni da priznate da ste to nekada bili i vi i da, samim tim, to nikako nije moglo otići od vas?

Ako verujete da smo kao deca uvek tako prirodni i autentični, zar ne postaje onda logično da su lakoća, razigranost i sreća prirodna stanja čoveka? Time, sve ovo drugo, na šta ćete se tako odraslo ozbiljno pozvati (mora se, obaveze i sl.), nije naša prava, nego pre – nametnuta priroda.

  1. Za početak, posmatrajte decu iz svoga okruženja. Uočite kako razmišljaju, kako i koliko brzo savlađuju emocije, kako raspoređuju energiju. Učite od njih. Imitirajte ih o svom odraslom svetu. Probajte i vidite kako ćete se zbog toga osećati.
  1. Setite se kakvi ste vi bili kao dete. Šta ste voleli, šta vam je bilo važno, šta vas je činilo srećnima? Nije bitno ako je to samo neka sitnica, ili neka tako jednostavna stvar. Upravo je u tome i ključ: da je jednostavno, nezamenljivo (jer samo vi znate kako ste se osećali u tome), neprocenjivo i samo vaše! Zapišite tri osobine koje su vas krasile kao dete. Makar samo danas, budite jedna ili sve tri od ovih osobina.
  1. Razmislite o sopstvenoj celovitosti. Vreme u kojem živimo, tera nas da odvajamo um, srce i telo. Evo kako je detetu u nama to uvek povezano:

Um:

Kada krenu negativne misli i preterana briga, pronađite u datoj situaciji makar jednu (ako ne tri) pozitivnu stvar ili odgovorite – Za šta konkretno je ovo dobro? Verujte mi, naćićete odgovor. Potrebno je samo da se potrudite. Okolnosti ne možete menjati, ali možete način na koji ih posmatrate. Ovo će dovesti do osećaja mira, zadovoljstva i sreće, a to je već stvar:

Srca: Radost, uživanje u sadašnjem trenutku, kada ne postoje ni prošlost ni budućnost.

Deca emocije otvoreno pokazuju i zato lako prelaze sa jedne na drugu. Ako se u ovome bojite šta će o vama i vašim osećanjima misliti drugi, razmislite da li se deca opterećuju time. Ne? A da li ih zbog toga osuđujemo? Nadam se da ste dobili svoj odgovor.

Pokrenuti emocije, znači pokrenuti:

Telo: Važi naravno i obrnuto – svako telesno kretanje, pokreće energiju, kako emocija, tako i mislenu (kreativnu). Deca su stalno u pokretu, zbog čega i žive takvu emotivnu i mentalnu lakoću. Ako radite joga asane ili su vam barem donekle poznate, primetićete da su za decu to potpuno prirodni položaji. Pored trčanja i skakanja, svako dete je barem nekada probalo : da stoji na jednoj nozi, da uradi zvezdu ili bilo kakav stoj na rukama, da napravi most, špagu, sveću.

Evo nekoliko onih koje će podstaći vaše unutrašnje dete:

Vrksasana – položaj drveta: Svako održavanje balansa, naročito na jednoj nozi, decu beskrajno zabavlja. To sam zapazila i kod svojih jogija i jogina vežbača: dok pokušavaju naći balans na jednoj nozi, dok iz asane ispadaju i ponovo se u nju vraćaju, to je uvek praćeno osmehom ili smehom.

vrksasan
Sanja Petković i Petra Sabo

Natarajasana – položaj plesača: Biti plesač ili baletan, u deci uvek pokrene maštu. Verovatno se već zamišljaju u toj ulozi, a kao i odrasli, u potpunosti uživaju u sposobnosti da ostanu u balansu dok je telo izvijeno i izdignuto. U početku se možete oslanjati o zid dok ne steknete stabilnost.

natarajasana
Sanja Petković

Raja Kapotasana – položaj kraljevskog goluba : Izvijanja sama po sebi otvaraju srce. Valjda su zato za decu toliko prirodna. Primetila sam da u ovaj položaj rado kreću. Verovatno zbog činjenice da postoji mogućnost da stopalima dotaknu glavu. Zar to nije zabavno? Naravno, za nas odrasle, sasvim je dovoljno raditi varijacije položaja kobre – noge mogu ostati i na zemlji; na ruke se možete izdići samo do laktova, ne nužno i na šake; glava se ne mora zabacivati unazad, dovoljno je izdužiti vrat i gledati ispred sebe.

Petra Sabo
Petra Sabo

Upavistha Konasana – preklapanje iz široko postavljenog ugla : i sve slične forme koje su deci poznate kao – špage. Ni ovo nije neobično da je deci tako prirodno. Kukovi zadržavaju veliku količinu energije. Kako kod dece ona nije stagnativna, prirodno je da su im ovakvi položaji bliski i laki. Pete isturite kao na slici gde su noge spuštene na pod, i raširite stopala za onoliko za koliko možete dohvatiti velike prste na nogama. Ne opterećujte se dubinom spuštanja torzoa na napred. Važno je da vam leđa ostanu prava i da prepone ostanu u dovoljno lagodnom položaju. Poigrajte se i sa asanom na slici do. Uvek je zabavno iz ovih položaja tražiti balans.

upavista konasana

Balasana  – položaj deteta : Sam naziv govori sve. Pored toga što podseća na položaj bebe u stomaku, i time automatski navodi  da se osetimo relaksirano i zaštićeno, balasana opušta leđa i butine – mesta gde se tokom sedenja nakuplja najviše stresa. Ništa ne odmara srce toliko kao dečiji polažaj. Samo njegovo izvođenje, nagoni da se okrenemo unutra, ka sebi, i da se osetimo uzemljeno i stabilno. Odgurujte se šakama o pod, ili pak spustite ruke pored tela sa dlanovima okrenutim ka gore.

balasana

Dajte sebi dozvolu da budete potpuno prisutni u sadašnjosti, da znate šta osećate i šta želite, i pustite svoje unutrašnje Dete da vas nauči kako se život igrom ozbiljno shvata.