“Priča” počinje upozorenjem: “Priča koju ćete videti je istinita…koliko ja znam.”

Naime, profesorka, koja snima dokumentarac o žrtvama silovanja u detinjstvu, počinje da dovodi u pitanje prirodu svog detinjstva, sa instruktorkom jahanja i trenerom trčanja. Potisnuta sećanja oživljavaju pisma i njen dnevnik, koja je njena majka pronašla i suočila je sa sadržajem, o kojem je ona, kao žrtva zlostavljanja, izgradila iskrivljenu percepciju, preživljavanja radi. Ipak, posledice su očigledne, mada ih ona nije svesna.

Sjajna ekranizacija istinite priče o seksualnom zlostavljanju deteta, ispričana na vrlo delikatan, ali istovremeno, sasvim otvoren i direktan način.

Priča zadire duboko u emotivnu prošlost žrtve, odmotavajući celo emotivno klupko, razotkrivajući koliko i kako su žrtve zlostavljanja spremne da potisnu svoje emocije da bi mogle ‘normalno’ da žive. Čak i da potpuno promene percepciju, ugao gledanja na stvari koje su se desile, da bi preživele.

Odličan film o temi o kojoj se nerado priča, a mnogo radije i češće ćuti, verovatno zato jer ga je radila sama žrtva seksualnog zlostavljanja, scenaristkinja i rediteljka, Dženifer Foks.

O seksualnom zlostavljanju dece, nažalost, ćute svi. Ćuti žrtva jer se stidi sama sebe, jer je samo dete, naivno, izmanipulisano, nezaštićeno i samo u svom grehu, kako to obično vidi, ćute roditelji, iako naslućuju ili možda čak i znaju za zločin, jer znaju da će biti okrivljeni i okarakterisani kao loši roditelji, ljudski promašaji, a ćuti i nasilnik, koji se nikada ne zaustavlja na jednoj žrtvi, nego ide sa jedne na drugu žrtvu, sve dok ga ne provale.

Seksualno zlostavljanje dece dešava se mnogo češće i više, nešto što se o tome priča ili saznamo iz medija. Upravo zbog toga, bitno je da se priča o ovoj temi, da bi se ohrabrile žrtve nasilja da o zločinu progovore i što pre izađu iz klupka zlostavljanja, sa što manje emotivnih trauma i posledica po dalji razvoj, kao i da bi se osujetio nasilnik i sprečila njegova dalja zlodela.

Poseban značaj ove priče je u tome što ukazuje na to da počinioci nasilja i zlostavljanja nisu samo muškarci, već da to mogu da budu i žene. Nekada i zajedno.

Nasilnik je uvek osoba bliska detetu, koja ima veliki autoritet i moć nad detetom, kome dete bezgranično veruje, osoba koju dete poštuje i na koju se ugleda. Neretno, bukvalno, voli.

Zloupotreba moći nije ništa novo. Postoji od kad je sveta i veka. Niti je ova tema nova. Takođe, nažalost, dešava se odvajkada, ali je sa pokretom #MeToo došlo vreme da možemo slobodnije i otvorenije o tome da pričamo, da se skine teret osećaja krivice sa žrtve i jasno i glasno osudi nasilnik. Da se više nikad ne bi ponovilo.

Film je premijeru imao na ovogodišnjem Sundance festivalu.

Pored Lore Dern, u filmu Priča (The Tale) igraju Elizabeth Debicki, Frances Conroy, Jason Ritter, John Heard, Ellen Burstyn i Isabelle Nelisse.