Savremeno doba prate i savremeni (novi) termini. Tako, kada želimo da nešto postignemo, ostvarimo, kažu, treba biti asertivan u komunikaciji. To bi, otprilike, bilo: jasno reci šta želiš. Izbegavaj, pritom, da budeš previše zahtevna i da previše insistiraš na nečemu. Onako, svakodnevni izraz da upotrebim, tražite, ali nemojte da ste “naporni”.

Miroslav Milojević, poslovni konsultant i trener, Win Win
Miroslav Milojević, poslovni konsultant i trener, Win Win

Kada ste u vezi sa partnerom i nešto ne štima, savetnici će vam reći da treba da otvoreno razgovarate i, jednostavno, kažete šta vam smeta.

Kada tako savetuju, oni, zapravo, misle da treba upotrebimo asertivnu komunikaciju.

Imam poznanicu koja želi da joj kćerka studira medicinu, iako je kćerkin izbor arhitektura. Mama zna da se muke studiranja medicine isplate i da ne treba gledati na taj fakultet kroz prizmu novinskih tekstova o lošem stanju u zdravstvu.

Upisala je mama čak i kurs da bi postala NLP practitioner, ne bi li naučila kako da uspe u svojoj nameri. Poštujem mamin trud. Ona, praktično, u grupnim radionicama, uvežbava kako da se asertivno izrazi u kontaktu sa kćerkom.

Međutim, meni ovde nešto nedostaje. Jedna važna karika.

Tačnije, treba da imamo odlučan stav da to i primenimo.

Na primer, juče sam asertivno razgovarao sa taksistom tokom vožnje. Mešanje zvuka njegove radio stanice (poznatije kao motorola) i radio stanice koja pušta muziku (i reklame), stvarala je nepotrebnu dodatnu buku, jer buku već imamo od saobraćaja. On mi je, pak, netaktično odbrusio kako im je to (konstantna uključenost motorole) nametnuto od Udruženja.

Ja tu imam dve opcije. Jedna je da nastavim da razgovaram sa njim ( i svaki sledeći put kada se sa tom situacijom susretnem). Druga je da kažem sebi, ma pusti ga! Odlučujem se za drugu. Imam li veštine asertivnog govora? Itekako! Imam li odlučnosti da je redovno i dosledno upotrebim? Nemam! Što bi se reklo, moja asertivnost (komunikacije) je bez pokrića (čvrstog stava).

A na poslu ?

Na poslu, ako imate sreće i znanja, poslodavac će vam biti strana kompanija. To znači, između ostalog, da se podrazumeva da umete asertivno da komunicirate. Vi ste, u očima kompanije, visoko vredni, jer naši zaposleni su naša najveća vrednost “gađaće vas” vizija/misija poruke sa kompanijskih panoa.

Kompanija od vas, takođe, očekuje da se uvek, a ne povremeno, borite za svoje ideje. Da ne odustajete, jer taj sukob mišljenja je ono zbog čega vas plaćaju. To vodi ka boljitku kompanije, koji se valorizuje kroz veći profit.

A šta kažu stručna statistička istraživanja?

Ona kažu da mi, na prostoru jugoistočne Evrope, više cenimo da se ne zameramo jedni drugima na poslu, nego da se asertivnim rečnikom (dakako i stavom!)  borimo za ono u šta verujemo. To veoma liči na mene, bar kada sam u taksi vozilu. Međutim, nikako mi nije drago što po statistici pripadam većini.

Drage žene 35+, trudite se da ne budete i vi deo te većine koja će radije inertno poslovati, umesto da iznosi svoje kritičko mišljenje. Džaba vam kursevi i pročitani bestseleri na temu ličnog razvoja, ako ne kažete sebi: Ovo ću primenjivati! Redovno! To je dobro po kompaniju za koju radim! To je dobro za mene!