Koliko vam se samo puta desilo da vas nastavnici u školi ispravljaju zbog „lošeg“ engleskog akcenta?!

Da se vi sami nasmejete akcentu nekog Španca (ili pre, Rusa) dok ga govori, da se osetite nesigurnim kad vam se obrati stranac za pomoć? Koliko često ste bili oduševljeni ili iziritirani načinom na koji Britanci govore svoj BBC English i koliko puta ste uvideli koliko vam je lakše da razumete američku verziju samo zbog bezbroj odgledanih holivudskih filmova i američkih sitcoma?

Milana Vrgović
Milana Vrgović

I u svemu tome, neki bi se zapitali – ko, u stvari, govori „pravi engleski“ – šta god ta fraza podrazumevala? Ko polaže prava na „pravilnost“, „adekvatnost“, „kvalitet“ u ovom slučaju?

Stvara se utisak da je na ovo pitanje bilo znatno lakše odgovoriti pre samo deceniju-dve. Tada biste bili uvereni da je britanski jezički varijetet, tzv. British English, jedino merilo kvaliteta. Sve ostale podverzije bile su ili jenkijevsko kvarenje jezika ili neke australijske, kanadske ili (ne daj bože) indijske specifičnosti. Ipak, stvari su se znatno promenile.

Većina ljudi danas zna zašto je engleski danas prvi svetski jezik. Uveliko je postao svetska lingua franca, definitivno pobedivši i francuski (koji je dugo vladao svetskim diplomatskim krugovima) i veštački stvoren esperanto, suštinski neuspeli projekat jednog entuzijaste. Više faktora uticalo je na definitivnu prevlast engleskog. Na prvom mestu, tu su viševekovne kolonije Britanskog Carstva, usled kog se engleski i danas koristi kao drugi zvanični jezik u većini bivših kolonija, kao što su Indija, Nigerija ili Singapur.

english-1020488_640Takođe, nakon drugog svetskog rata, u preraspodeli snaga, Amerika je kao oslobodilac, a istovremeno i razvijena velika zemlja na čijoj se teritoriji rat u principu nije vodio (dok je industrijski znatno oslabio ostale zemlje) dobila značajnu ulogu (i širenjem – pored ostalog –  masovne kulture doprinela širenju engleskog jezika). Opet kasnije, globalizacija, kao veliki i svetski fenomen, zahtevala je od početka jezik kojim će se u „globalnom selu“ govoriti.

Razvijene zemlje poseduju preko 90% svetskih industrijskih kapaciteta, pritom gotovo da potpuno kontrolišu globalnu trgovinu. Brz razvoj informacionih tehnologija zahtevao je od svih njihovih korisnika da poznaju jezik kojim se IT koristi. Kupovina manjih preduzeća širom sveta od strane velikih korporacija, u vidu pripajanja (mergers) i akvizicije, kao i drugi aspekti razvoja svetske trgovine i poslovanja uopšte pokazali su jedno: nedostatak zajedničkog znanja (shared knowledge) – ovde jezičkog znanja, kao i poznavanja kulturnih razlika – stvara prepreke u razumevanju, što niko ne želi.

board-64269_1280Jedan renomirani istraživač Britanskog saveta, David Graddol, je 2000. godine rekao da se engleskim jezikom, bez izvornih govornika, koristi oko milijarda ljudi. Gotovo da je bio u pravu kad je 2007, nakon novog istraživanja, pretpostavio da će se u narednim godinama broj ljudi koji uče ili usavršavaju engleski popeti na oko 2 milijarde. Na statista.com je navedeno da 2015. oko 1.500.000 ljudi ukupno govori engleski, a od toga su SAMO ¼ – oko 375.000 izvorni govornici.

Šta to danas znači za nas? Koji to jezik govori bar trećina a usavršava bar četvrtina populacije? Da li je to onaj gospodski govor koji ste tako rado slušali kod Richarda Burtona i Seana Conneryija, ili pak nešto sasvim drugačije?

Ko god da ozbiljno posluje u 21. veku lako će videti da su se u svakodnevnom funkcionisanju znatno promenili prioriteti – sofisticiranost i preciznost ustupili su mesto brzini i isplativosti, najgrublje rečeno. Kada govorimo o edukaciji, treningu, usavršavanju bilo kakvih veština radi profesionalnog razvoja, lako ćemo primetiti da je danas efektivno često mnogo bitnije nego tačno.

britain-2938_640I lako je navesti živi primer sasvim drugog jezika. Svahili, lingua franca centralne i istočne Afrike, poznat je po tome da se vrlo lako prilagođeva govornicima baš zato što inovacije koje ulaze u jezik nesputano dolaze iz ostalih jezika. Kod lingua francae, mnogo je bitnije komunicirati efektivno nego tačno – bez greške. S jedne strane, danas se naglašava funkcionalnost kao najbitnija karakteristika novog „internacionalnog engleskog“ uz parolu „engleski pripada njegovim govornicima“.

Sa druge strane, često je nasuprot „ESP levičarima“ glasna struja koja ističe da je engleski davno standardizovani jezik i zvanični jezik velikih svetskih sila. Pošto njegov velik (i verovatno još uvek najuticajniji deo) predstavljaju izvorni govornici, njihov maternji jezik je jedino što je prema «desnog struji» u redu držati kao predmet kurseva širom sveta.

A šta nam praksa kaže o svemu tome i šta je to što danas zaista ukida granice razumevanja i olakšava poslovanje, zapošljavanje, obrazovanje na internacionalnom nivou? O tome u sledećim tekstovima.