Mnogi parovi o određenim temama ne razgovaraju.

Obično to izgleda tako da datu temu ne spominje i o njoj razgovor ne inicira onaj partner kojem nerazgovaranje o tome odgovara. I obično je to nerazgovaranje o konkretnom problemu koji se ne rešava sam od sebe, o suprotstavljenim potrebama i željama u vezi sa sadašnjošću i budućnošću odnosa, odnosno, o prelasku veze na sledeći, “viši nivo”, što je obično sklapanje braka i planiranje potomstva.

Marina Drobnjaković, dipl. psihološkinja i psihoterapijska savetnica

Kako komunikacija pretpostavlja barem dve osobe koje komuniciraju, a razgovaranja o određenoj osetljivoj temi u paru nema, to znači da razgovor ne započinje ni onaj partner kojem nerazgovaranje ne odgovara, ali se, opet, boji i da razgovor započne.

Pročitajte i ovo: EMOCIONALNO ZAKLJUČANI LJUDI: Krijući sebe, zapravo, gubimo sebe

Obično je to žena koja, razapeta između želja i pogrešno procenjenih vlastitih mogućnosti, iznova bira patnju i nezadovoljavajuću sadašnjost, jer se boji da budućnost sa istim partnerom neće imati nakon što sa njim razgovara o onome o čemu uporno ne razgovara.

I obično je to žena u godinama koje procenjuje nezavidnim za izlazak iz partnerske veze u kojoj jeste i još nezavidnijim za ulazak u novu partnersku priču, u slučaju da se aktuelna završi.

Pročitajte i ovo: TELO NIKAD NE LAŽE: Kada ne slušamo svoje emocije, telo stupa na scenu

Razmišljajući i osećajući tako, nezadovoljna žena bira da ćuti i zadovolji se onim što ima i dobija jer “i to je nešto”.

Sa druge strane, dešava se i da se partneri koji su se udaljili i komuniciraju minimalno, odluče na dobijanje deteta sa željom da ih ono poveže, udruži i pomogne im u obnavljanju zapostavljene bliskosti.

Pročitajte i ovo: LJUTNJA: Glavno oružje u funkciji zašite sopstvenih potreba koje pokreće na promenu

Gotovo da prestaju da se poznaju i razgovaraju o bilo čemu osim o podeli obaveza i zadataka, ali biraju da krenu putem proširenja zajednice. Birajući tako, ne shvataju da je zanemarena ili izgubljena bliskost nešto što se isključivo tiče odnosa i (ne)komunikacije njih dvoje. Nešto na čemu bi oni trebalo da porade, otvarajući se jedno za drugo i preko potreban razgovor.

Pročitajte i ovo: Sve pada u vodu ako vam je seks loš: Loš seks je 90 posto braka

Dobijanje deteta ne rešava problem koji partneri imaju među sobom, niti može učiniti da on nestane.

Štaviše, pre može doprineti produbljivanju i jačanju već postojećeg problema, jer je skretanje pažnje i pogleda sa njega, te svojevrsno ignorisanje njegovog postojanja.

Zato je neophodno baviti se problemima idući u korak sa njima. Rešavati ih redom kojim nastaju i ispostavljaju se. Prelaženje na nešto novo i sledeće, bez prevazilaženja prethodno problematičnog, to problematično po pravilu čini još vidljivijim i izrazitijim.

Pročitajte i ovo: Kako da sačuvamo psihičko i fizičko zdravlje tokom izolacije

Kada u vazduhu lebdi pitanje, dilema ili životna tema koja nas opterećuje, brine ili na bilo koji način čini nezadovoljnim, može nam se učiniti da je najlakše da o tome ne govorimo.

Da dozvolimo jutrima da budu pametnija od večeri i jednostavno se strpimo dok čekamo da vidimo kakav plan život ima za nas po pitanju pitanja koja ne postavljamo.

Pročitajte i ovo: ZABRANJENA LJUBAV ili izbegavanje suočavanja sa sopstvenom nesposobnošću voljenja

Istina, u početku ćutanje i može biti jednostavnije i lakše jer, iako vodi sporazumevanju i pronalaženju rešenja za postojeći problem, razgovor znači i diranje u sva ona osetljiva mesta u koja nerazgovaranjem pokušavamo da ne diramo. Ipak, ko god je pokušao da o nečemu važnom dugo ne razgovara, zna koliko je to zadržavanje za sebe teško, bolno, frustrirajuće i pritiskajuće iskustvo.

I koliko ne vodi ničemu, osim produžavanju i intenziviranju patnje i nezadovoljstva. Stoga je razgovor o onome što u vazduhu lebdi, opterećuje nas i čini da se ne osećamo dobro najbolja moguća opcija. Jedina prava. Jer, svaki razgovor, pa i onaj potencijalno neprijatan i težak, vodi oslobođanju, olakšanju i boljem razumevanju sebe i drugog. A kada se razumemo, znamo šta nam je dalje činiti.

Pročitajte i ovo: Svim lepšim polovinama, damama, ženicama i praktičnim ženama

Žene se, za razliku od muškaraca, pre susretnu sa potrebom da se venčaju i ostvare se u roditeljskoj ulozi.

Pročitajte i ovo: LJUBAV IZ SAŽALJENJA: Iskrivljeni način davanja ljubavi

Sa istim se potrebama susretne i većina muškaraca, ali nekako, vrlo često, ne u trenutku ili životnom periodu u kojem to požele njihove partnerke. Mnogi od njih to žele ali kasnije, nakon što urade još to i to, stignu tu i tu, popnu se na sve zacrtane vrhove i odsanjaju snove o slobodi i nepostojanju obaveza.

Učene nežnosti, te želji za porodičnim životom i brizi o partneru i deci, žene u nekom trenutku počinje da frustrira nerazvijanje partnerskog odnosa u pravcu stvaranja porodice i njenog proširenja.

Pročitajte i ovo: IGRE GLADI – manipulacija u partnerskim odnosima

S jedne strane, sadašnjost koja se ne unapređuje se doživljava nedovoljnom i neudobnom.

Pročitajte i ovo: Transgeneracijski prenos narcizma: Najviše boli ono na šta nismo mogli da utičemo

Sa druge strane, žene se tada pitaju šta im je činiti. Da li da iniciraju razgovor o onome o čemu žele da razgovaraju ili ne?! Da li da pitaju ili ne pitaju?! Da li da pred partnera izađu sa ultimatumom ili ne?! Da li da mu, jednostavno, kažu: “Ili ćemo dobiti dete, ili ćeš me pustiti da idem dalje?!“ Ili: “Ili ćemo se venčati, ili raskidamo.”

Photo by NeONBRAND on Unsplash

Ili ultimatumi i nisu tako jednostavni. Ili znače nestrpljivost, požurivanje, očajništvo i želju za menjanjem nečega što je i sada dobro, lepo i funkcioniše. O svemu tome razmišljaju žene koje se nađu u situaciji da se pitaju da li da o svojim potrebama i željama progovore pa šta bude, ili da ih još neko vreme zadrže za sebe i sačekaju da vide šta će se i kako dalje dešavati, te hoće li možda partner progovoriti o nerazgovaranom.

Pročitajte i ovo: Ogledalce, ogledalce moje, najlepši na  svetu ko je: Gde god ima viška, ima i manjka

Ako aktuelno želite nešto o čemu se ne usuđujete da razgovarate sa svojim partnerom jer ne znate da li isto želi i on, pre svega znajte da je svaka vaša želja savršeno u redu samim tim što je vaša.

Imate pravo na svoje želje i pravo da želite sve što želite. Još više imate pravo na ostvarenje vlastitih želja.

Pročitajte i ovo: Ogledalce, ogledalce moje, najlepši na svetu ko je: Žena kao meso za zadovoljenje seksualnih perverzija

S tim u vezi, uvek je pravo vreme za razgovor o onome što želite i voleli biste da ostvarite u zajednici sa partnerom. To što se bojite razgovora o željenom može značiti da negde duboko u sebi osećate da ste sa partnerom koji od budućnosti ne želi isto što i vi. Ili da niste sigurni želi li sa vama ono što vi želite sa njim. Upravo je zato dobro, štaviše, neophodno je da kažete šta želite i potrebno vam je, ali i da čujete želje i potrebe svog partnera.

Photo by Vidar Nordli-Mathisen on Unsplash

Možda se radi samo o tome da je vaš partner toliko zadovoljan sadašnjošću vašeg odnosa da do sada nije osetio potrebu za njenom reorganizacijom, ali je želi i ostavlja prostora za nju.

Pročitajte i ovo: Zašto svi prave kolače u karantinu?! Psiholog ima odgovor!

Sa druge strane, ako vaš partner i vi budućnost zamišljate i planirate različito – dobro je i potrebno da to znate.

Razgovore o budućnosti ne vodimo samo sa onima sa kojima budućnost nemamo. I o sadašnjosti ne razgovaramo sa onima sa kojima smo ostali u prošlosti.