Početak proleća, koji se lagano bliži i izlazak iz zimske garderobe kod većine ljudi aktivira želju da se što pre otarase onog viška kilograma koji su napravili tokom zime.

Kreće potraga za novim, efikasnim dijetama i oštrenje da se sa njima što pre krene. Neki su brži i efikasniji, a neki veruju da ima još vremena, makar do ponedeljka.

Borba sa viškom kilograma nije laka, iako je osnovni recept vrlo jednostavan. Kaže se, potrebno je samo da jedeš manje i da vežbaš više. Ali to nije sve. Potrebno je i da budeš dosledan i često veoma uporan u tome. Da se suočiš sa raznim iskušenjima, da ne poklekneš, da se oporaviš od izneverenih očekivanja, da izdržiš prazna stomaka sve slasne izazove i da pritom ne budeš vazda gladan i nervozan. Daleko od toga da je lako.
Katarina Krstić
Gestalt life coach i savetnik,
HR Consultant

Međutim, može da bude lakše i uspešnije ako pogledamo zašto je teško i razmislimo o tome kako bi sebi mogli da olakšamo, odnosno, upoznamo neke psihološke faktore koji nas sapliću na tom putu do idealne težine.

Jedan od njih su nerealna očekivanja.

Prosto, očekujemo da to bude vrlo brzo i lako jer bismo voleli da tako bude. Koliko su jaka nerealna očekivanja može se videti i po tome što na svakom ćošku iskaču reklame i tekstovi čiji naslovi glase otprilike ovako – pronašla je čudotvoran recept ili sastojak od kojeg je za nedelju dana izgubila pet kilograma, ili, na primer, radite ovu vežbu sedam minuta, svakog dana i imaćete ravan stomak za nedelju dana.

Koliko god da zvuče neverovatno, biće da se takvi tekstovi veoma čitaju, čim ih ima gde god da bacite oko. Verovali u ta čuda ili ne, na nekom nivou, ovi naslovi, ipak, vrše uticaj na nas i naša očekivanja.

U tom smislu, ako mršavimo 300 gr nedeljno, može nam delovati kao da se ništa ne dešava i kao da nismo uspešni, bez obzira na to što se tu radi o šest kilograma za pet meseci.

Nerealna očekivanja nam mogu povećati osećaj nezadovoljstva rezultatima, a to, opet, može povećati osećaj gladi i sklonost da prebrzo odustanemo. Rešenje za ovaj problem je smanjiti ih, ili još bolje, ući u ceo proces bez jasnih očekivanja, na primer, sa stavom – svaki gram se računa i svaki je važan.  A osim njega, važna je samo još upornost.

Idemo dalje. Sta nam još sreću kvari? Jedan od vrlo važnih faktora je osećanje deprivacije ili lišenosti.

Tokom dijete nešto želimo, a ne možemo. Što je najgore, to nam je tu, na dohvat ruke i lako bismo mogli da ga dobijemo.

Ako malo dublje uđemo u to čega se mi, zapravo, odričemo u toj situaciji, videćemo da se ne radi o konkretnoj hrani, već o osećaju zadovoljstva.

Nije lako biti u stanju u kojem želje nisu zadovoljene, ali, na sreću, na to smo i te kako navikli. Kada nešto ne može ili nemamo, mi to često kompenzujemo kroz neka druga zadovoljstva i taj princip možemo i ovde da iskoristimo. Praktično se možemo zapitati kojim drugim zadovoljstvom, a da ono nije kalorično, možemo sebi da nadomestimo ovo lišavanje.

Šta je to što bi nas ispunilo osećanjem zadovoljstva i radosti?

To mogu biti male stvari za koje često nemamo vremena i koje, takođe, sebi često uskraćujemo. Zato je zgodno da napravimo listu zadovoljstava koje možemo sebi da priuštitimo onda kada nam dođe da crknemo za parčetom torte i da se potrudimo da u periodu dijete, pojačano ugađamo sebi uz svest o tome da dok se nečega odričemo, nešto drugo dobijamo. Važno je i da budemo svesni da nikada i ne možemo imati sve.

Sledeća stvar je snaga volje i doslednost koja iz nje proizilazi.

Kada se mišić dugotrajno upotrebljava, on se umori. Slična stvar se dešava i sa voljom.

Posebno kada su u pitanju baš te mišićne aktivnosti. Uz svaku dijetu, obavezno ide i to naporno mlataranje rukama i nogama koje ne vole baš svi. Neprestano ponavljanje istih vežbi, u isto vreme, na isti način, postaje monotono i dosadno. Zbog toga je važno voditi računa da način na koji vežbamo bude raznovrstan i zabavan i da odgovara našem senzibilitetu.

Možda nije najvažnije koliko se kalorija potroši u konkretnoj vežbi, koliko to, da tokom vežbanja, bude što više zabavno. Treba pronaći one aktivnosti koje neće biti zasnovane samo na jakoj volji, već će odražavati i naša interesovanja. To mogu biti aktivnosti tokom kojih ćemo se sretati sa drugima, uživati u razgovoru, zajedničkom radu ili igri, može biti ples ili bilo šta drugo što nas ispunjava, a zahteva fizičku aktivnost.

Sa druge strane, i u samoj ishrani, nije samo važno šta ima koliko kalorija, već i da li nam je ukusno, da li u tome možemo naći i neko zadovoljstvo, umesto da se samo oslanjamo na čeličnu volju.

Dakle, važna su nam još dva spiska, jedan sa omiljenim fizičkim aktivnostima, a drugi sa omiljenim niskokaloričnim namirnicama, i pored toga još i spremnost da ih pronađemo i iskoristimo.

Osim toga, nije loše obezbediti i nečiju podršku u trenucima najjače krize. Možemo nominovati nekoga da bude “SOS” telefon, onda kada upadnemo u krizu, nekoga ko je pouzdan i ko će znati šta treba da nam kaže da nas vrati u sedlo.

I na kraju, još jedan važan faktor je potrebno da spoznamo, jer je njegov uticaj vrlo jak i često može da dovede do kraha u ovoj borbi. To su neželjene misli, koje pokušavamo da potisnemo. “Jede mi se čokolada” ili “kako bih sada pojela parče pice”, mogu biti misli koje će se pojaviti iznenada i kojima ćemo se mučiti neko vreme.

Ono što najčešće radimo u takvim trenucima je da se trudimo da ih odagnamo ili potisnemo, međutim, rezultat toga je najčešće tenzija i njihovo stalno vraćanje. Kada imamo jasnu nameru da o nečemu ne mislimo, najčešće upravo samo o tome i mislimo.

Za ovu situaciju možemo da primenimo neke od sledećih metoda.

Prihvatanje svojih misli i želja i njihovo zadovoljenje u fantaziji. Možemo, na primer, da zastanemo na trenutak i budemo sa tim mislima. Možemo da zatvorimo oči, da bismo bili u dubljem kontaktu sa senzacijama u sebi, i da zamislimo da jedemo tu slasnu tortu ili čokoladu. Da osetimo njen ukus u ustima i da sebi priuštimo to zadovoljstvo od nula kalorija. Jedemo u fantaziji, parče po parče, lagano žvaćemo i osećamo sve te ukuse. Osetimo kako smo siti i zadovoljni, ostanemo u tom stanju neko vreme, popijemo čašu vode i prosto nastavimo dalje.

Umesto ovoga, možemo se vratiti i na spisak stvari koje nam pričinjavaju zadovoljstvo i izabrati neku od stavki koja će nas dovesti do toga stanja, bilo da je to neka topla kupka, omiljena muzika, trenutak mira i odmora za sebe, ili nešto drugo što nam je na raspolaganju i što želimo.

Možemo i napraviti dogovor sa sobom da ćemo sebi sutradan priuštiti upravo to parče torte i tome prilagoditi sutrašnji meni, jer smo danas potrošili sve kredite, ili napraviti dogovor sa sobom o tome koji dan u nedelji će biti onaj u kojem su sitni prekršaji dozvoljeni. I prosto nastaviti dalje.