Nedostupnosti, ako ti ovo prvo suviše bolno zvuči. O, da, toliko je to ozbiljan problem. Nemoj da te plaši izraz. Spas je u prihvatanju i suočavanju sa postojećim stanjem. Tek tada možeš da kreneš na put isceljenja.

Najpre treba da lociraš izvor problema.

Da li su te tako naučili, preslikala si odnos svojih roditelja ili si u nekom trenutku u svom životu doživela emotivnu povredu toliko duboku da si se nakon toga zatvorila za sve ljubavne odnose, koji su imali izgleda da uspeju i koji su od tebe zahtevali da se otvoriš više nego bi tvoj odbrambeni sistem od emotivnih povreda dozvoljavao? Stoga, ulaziš samo u veze od kojih znaš da ništa ne može da bude, sve dublje sebe povređujući. Paradoksalno, sve vreme misleći da si bezbedna i da je to tvoja sigurna zona.

Tvoji roditelji su radili najbolje što su mogli, koliko su znali, kako su ih učili. Dali su ti sve što su imali. Nevolja je što su to ponekad i emotivne traume, kojih ni sami nisu svesni.

Zato je na tebi da ih osvestiš, prodreš u samu srž problema, da bi mogla da ga rasvetliš i osposobiš i osnažiš sebe da možeš da dođeš u situaciju da ostvariš zadovoljavajuću emotivnu vezu i doživiš emotivno ispunjenje o kakvom sanjaš.

Oprostiš sebi i drugima da bi mogla rasterećeno da kreneš napred u otvaranje polja ljubavi. Najpre, prema sebi. Prigrliš to malo, oglođeno, strahom skrhano stvorenje, gladno ljubavi. Kažeš mu da je sve u redu. Više ne mora da se plaši. Na bezbednom je. Više ga niko neće prekorevati. Voleće ga kakvo jeste. Ne mora više da ispunjava nikakve uslove. Niko te više neće povrediti. U redu je, možeš da se pustiš, otvoriš svoje srce i pustiš ljubav da ga otopli i osnaži.

[quote_box_right]

  • Voli sebe!
  • Razreši ljubavnu traumu koja te drži u emotivnom kazamatu.
  • Ne spuštaj standarde!
  • Ne pristaj na kompromise samo da ne bi bila sama.
  • OK je biti sam!
  • Ne bavi se drugima, već sobom!

[/quote_box_right]

Vreme  je da tvoje emotivne potrebe budu ispunjene. Vreme je se da bez grčevitog straha prepustiš ljubavnom zanosu. Bez pitanja koliko će da traje. Vreme je da primiš ljubav koju si u stanju da daš. Vreme je da budeš voljena onakva kakva jesi, a ne kakva bi volela da budeš. Vreme je da budeš srećna.

Vreme je da prestaneš da se trudiš da budeš savršena da bi bila voljena. Spustiš zidove. Odrešiš okove i dozvoliš sebi da voliš i budeš voljena u svoj svojoj savršenoj nesavršenosti.

Svaka Avala postaje Mont Everest. Jer prvo što želimo da uradimo kad iskusimo nešto novo, postignemo uspeh, bar i –čić, je da ga podelimo sa drugom osobom. Voljenom osobom.

Problem je u tome što sami sebi stajemo na put emotivnog ispunjenja time što stalno iznova ulazimo u veze sa emotivno nedostupnim partnerima. Jer kad izaberemo partnera koji je emotivno nedostupan, nije u stanju niti da primi niti da prihvati ljubav, veza je unapred osuđena na propast i uvek se završava na isti način. Katastrofalno. I svaka sledeća ljubavna trauma produbljava bunar naših neispunjenih emotivnih očekivanja. Produbljava bol, od koga više ne znamo gde udaramo. I tonemo sve dublje u samoću. Makar je njih stotinu oko nas.

U strahu da će nas voljena osoba napustiti ako se ogolimo pred njom, gubimo najpre sebe, potom i mogućnost da ostvarimo zadovoljavajuću vezu. Stoga, privlačimo samo one sa kojima se osećamo sigurno, koji nisu u stanju da zagrebu dublje.

Ponekad nam nije jasno zašto iznova upadamo u takve odnose. Ponekad je sasvim u redu potražiti pomoć nekoga ko će nam pomoći da jasnije vidimo sebe. Da osvestimo da je zapravo do nas i našeg nesvesnog osećaja da nismo spremni da uđemo u blisku vezu i u potpunosti se predamo partneru. Zato biramo emotivno neostupne osobe.

Tako da ako si spremna da se u potpunosti predaš nekom, zaroniš u duboku vodu sa nekim ko je emotivno dostupan, treba da skupiš sve svoje nesigurnosti i pripremiš se na mogućnost da te neko vidi tako ogoljenu i baš takvu zavoli i da se već u sledećem trenutku sve raspadne, jer ljubav je rizik.

Ne možeš da izgubiš ono što ionako nemaš. Možeš samo da dobiješ. I to je veliki zgoditak! Bingo! Kad se najmanje nadaš.

Zato, pripremi se, stani na ivicu provalije, duboko udahni, zapuši nos i skoči u duboku vodu. Znam, nepoznato je, ne znaš šta te čeka, deluje zastrašujuće, možeš da se povrediš ali gledaj to ovako – već si dovoljno povređena. Svako dalje grčenje, boleće još više. Treba živeti, kako reče Meša.

Jeste da se nikad ne zna kad će i da li će neka budala da izleti i pokosi te na licu mesta ali ne možeš zauvek da ostaneš u istoj tački, ne čineći ništa, a očekujući da će se stvari same od sebe desiti. Neće.

Zamisli kako bi to izgledalo da ostaneš zauvek na pešačkom prelazu, bez smelosti da pređeš na drugu stranu! Suludo, zar ne?!

Potrebno je da sama preduzmeš izvesne korake. Što bi rekla Bojana Glušac, bar da Bog zna na koju stranu da pogura.

Tako da dobro razmisli kako će tvoj život da izgleda ako se ne probiješ svoje emotivne blokade. Ostaćeš sama.

Pritom, ne mislim da se mora biti u vezi da bi ti život bio ispunjen. Ne mora. Naprotiv! Ako je to tvoj izbor i uživaš u tome, u potpunosti te podržavam i poštujem tvoj izbor.

A kad jednom počneš emotivno da se otvaraš, polako, pažljivošću deteta koje čini svoje prve korake, za šta je potrebna ozbiljna hrabrost, počećeš da zalaziš sve dublje u svoje, još uvek neotkrivene, pretince emotivne ranjivosti i sposobnosti da voliš. Sve više, dublje, bez postavljanja uslova. Ljubav će postati deo tebe, bez obzira na drugu stranu.

I neće ti pasti na pamet da se zadovoljavaš manjim od toga!

Kada je učenik spreman, učitelj se pojavi. Koji će te videti i voleti. I ti ćeš znati da ga prepoznaš. Ali moraćeš da mu pružiš šansu i da veruješ sebi.

Ako vidiš da se koleba, povlači, zatvara, odmah ga otkači i pošalji tamo odakle je došao. Ne treba ti ta vrsta rizika. Jer nikad se do sad nije isplatio, pa neće ni sad. Veruj. Sebi. Been there, done that.

Postani ti ta koja bira emotivno dostupnog partnera i samo takvog, a potom ona koja dozvoljava sebi da bude onakva kakva jeste i kao takva prihvaćena, voljena i nikad više napuštena. Ne zbog društvenih normi, lažnog morala i inercije, težnje tela da zadrži stanje u kome se nalazi, već zato što tako osećate oboje i što vas to ispunjava.

Treba mnogo hrabrosti. Ali je neverovatno putovanje. To je onaj put kojim se ređe ide. Kada se upustiš do daske u ljubavnu avanturu sa osobom za koju osećaš da je tvoja srodna duša i kojoj si dala svoje srce, a nemoćna si jer ne možeš da uspostaviš kontrolu niti ima arancije da ćeš čitava izaći iz ljubavnog kovitlaca.

Veruj mi. Been there, done that. Ali ostaje osećaj ispunjenosti, sreće i zadovoljstva jer se desilo i jer si uživala u potpunosti u svakom trenutku lude vožnje. Zato, pusti nek traje, sve dok traje, dobro je.

Vreme je da postaneš emotivno dostupna. Da duboko osetiš ljubav i dozvoliš sebi da budeš ranjiva sa pravom osobom. Bez obzira na sve.