Nekima od nas nekad je lakše sumnjati u sebe, dvoumiti se oko svojih potreba i vrednosti, nego otvoriti oči i videti da s Njim/Njom (kojeg toliko volimo) nešto nije u redu.

Lakše je podneti da sa mnom nešto nije u redu, jer imam mogućnost da ispravim to, popravim sebe. To mi daje osećaj nekakve kontrole.

Irena Jurjević, savetnica iz Gestalt psihoterapije i osnivač Centra uspeha

Ako širom otvorim oči, shvatiću da mi se to što vidim pred sobom, zapravo, ne sviđa i da ne mogu da ga prihvatim – znači da ću morati da ga/nju napustim. Napustiti ili biti ostavljen nekima je nepodnošljivo. 

Zašto je to tako? 

Neki od nas, kao deca, naučili smo da zatvaramo oči i sumnjamo u svoja prosuđivanja, dvoumimo se oko onoga što vidimo pred sobom – kakvi su nam ZAISTA roditelji – jer kad bismo videli pravu istinu… dovodimo u pitanje sopstveno preživljavanje. Mi ljudi bez svega možemo, ali bez roditeljske ljubavi (ljubavi naših staratelja) ne možemo da preživimo, niti odrastemo.

Ideja da gubimo partnera okida u nama onaj preužasni i nepodnošljivi strah od mogućeg gubitka i napuštanja roditelja. 

***

Ukoliko želite da kontaktirate Irenu Jurjević radi psihoterapeutskog savetovanja, preko Skajpa i video poziva, obratite joj se na email adresu irena@centaruspjeha.com