Oskarovka Džodi Foster priča o holivudskom problemu seksizma, rodnoj ravnopravnosti i lepotama starenja u intervjuu za decembarsko izdanje magazina Harper’s Bazaar.

Karijera glumice Džodi Foster traje već punih pet decenija, što je karijera kakvu bi svaka glumica mogla samo da poželi. Takvo impresivno iskustvo dalo joj je mogućnost da stekne dragoceni uvid o rodnoj neravnopravnosti u svetu filma i otkrije kako da zadrži svoju privatnost, neprestano živeći pod reflektorima svetske medijske prismotre.
Harper’s Bazaar/Richard Phibbs

U svom interjuu za decembarsko izdanje magazina Harper’s Bazaar glumica priča o tome šta je naučila tokom 50 godina filmske karijere i života pod svetlima pozornice i kako da se, i pored svega, oseća komforno u svojoj koži.

O manama i ograničenjima muških reditelja

Čak i pored toliko filmova koliko sam snimila, nikada nisam radila film o ženama koji bi radile žene, da bi se radnja filma i karakteri sagledali iz ženskog ugla. Mislim da je vrlo teško muškim rediteljima da zamisle kako izgleda život jedne žene i kada to rade, mislim da to rade na osnovu idealizovane ideje koju stvore u svojim glavama ili ideji žene kao žrtve. I tu može da dođe do nedostatka sofisticiranosti o tome kako u celoj priči prilaze ženama. Nedavno sam baš govorila o tome kako sam tokom 15, 20 godina, u svakom scenariju koji bih dobila, redovno nailazila na ženske likove opisane tako da ili su bile silovane ili seksualno zlostavljane u detinjstvu. Ne mislim da je to bilo namerno, već nešto kao, šta bih mogao da dam ovom ženskom liku da bi se ona osećala smisleno, ah, da, znam, stavićemo da je bila silovana kao dete, pa će to da bude njena motivacija. Znači, da li je moguće da je to jedina stvar koju oni mogu da smisle o nama ženama, a koja će da nam da osećaj dubine karaktera i smisla?!

O tome kako je naučila da se oseća komforno u svojoj koži

Dođete do izvesnog doba i shvatite, hej, pa meni je dobro. Ne moram više da iznova radim određene stvari koje me ne čine srećnom. Znači, postoji način da budem manje okrutna prema sebi i fleksibilnija u vezi sa pravilima koje nam društvo nameće.

O pogodnostima starenja

Uspela sam da spoznam koliko radosti ima u prenošenju znanja i svega onoga što ste kroz život naučili, čak i kada se radi o najbezazlenijim stvarima. Posle 50 godina rada na filmu, osećam da gotovo imam obavezu da svoje znanje i iskustvo koje sam stekla prenosim drugima, a to je sledeći nivo zadovoljstva.