Kao što svakodnevno vodimo brigu o telu, tako bi trebalo imati i naviku da čistimo i našu dušu od svega onoga što nam predstavlja balast. Kao u onoj poznatoj zen priči „Šolja čaja“.

Naime, u toj priči učeni čovek dođe do zen majstora da ga nauči zenu, a majstor mu naspe šolju čaja i nastavi da sipa i kada je šolja dobrano puna. S nelagodnošću, pridošlica primeti da se čaj preliva preko šolje i da u nju ne može više da stane. Tada ga zen majstor pouči da je on kao ta šolja čaja i ako je ne isprazni – neće više ništa moći da stane!

Upravo o tome Marina Jablanov pričala je s učiteljem psihoterapeutkse metode kliring (čišćenje), inženjerom Desimirom Ivanovićem, specijalistom organizacije rada, trenerom za ljudske resurse, ali i majstorom aikidoa 2. dan za Dnevnik. Baš je aikido podstakao Ivanovića na put ličnog razvoja i omogućio mu da živi i radi po celom svetu.

– Paralelno s poslom radio sam i kao trener aikidoa, a tragajući za odgovorima i želeći da radim na sebi došao sam do psihoterapijske škole kliringa u kojoj sam dospeo do svih zvanja koje ona može da ponudi. Radeći u Francuskoj, dobio sam status psihoterapeut specijalista. Došao sam i do pozicije trenera, dajući unutar ove škole konkretne doprinose – spojio sam onaj inženjerski deo s psihoterapeutskim – jer dobar inženjer uvek zna da li je nešto moguće ili ne.

Efekat psihoterapije se vidi u porastu odgovornosti prema sebi, a kako ona raste tako se povećava i odgovornost prema sopstvenoj dobrobiti, porodici, državi i prema čovečanstvu.

Ljudi često imaju predrasude u vezi sa psihoterapeutima, šta je u stvari njihov zadatak?

– Terapeuti ne treba da budu sveštenici, niti učitelji, ne treba mi da učimo ljude kako da žive, niti bi trebalo da budemo detektivi. Treba da budemo podrška, da slušamo i razumemo. Ako mi s poverenjem iskreno nešto kažemo drugoj osobi, bez uvijanja, svedočimo neku svoju istinu, a ta druga osoba to čuje, ali nas pri tom ne osuđuje, niti nas savetuje, onda dolazi do tog tako potrebnog rasterećenja.

Cilj terapeuta je da uspostavi kontakt, da ostvari empatiju, da omogući rasterećenje i na kraju da pomogne da sam klijent dolazi do rešenja i da napreduje.

Kada me neko pita, a šta vi savetujete – moj odgovor može samo da glasi – upoznajte samog sebe! Zaista, sve svodi na tu čuvenu rečenicu iz antičkog vremena koja je stajala na ulazu u hram u Delfima. Ne može psihoterapeut da zna bolje od vas šta bi vi trebalo da činite. To je višestruko štetno i za terapeuta i za klijenta. Prosto terapeut ne sme ni da primi tu odgovornost da on odlučuje o tuđem životu.

Kakva je metoda kliring (čišćenje)?

– Da se slikovito izrazim, da bi se rasporedio nov nameštaj, prvo je potrebno da iznesemo ono što nam više nije potrebno, da očistimo kuću, da preuredimo prostor, pa tek onda da unesemo nov nameštaj. Ako samo unesemo nov nameštaj, sumnjam da ćemo prijatno živeti u takvoj kući. Kliring je upravo takav psihoterapeutski sistem koji nam omogućava čišćenje od sadržaja i naboja, oslobađanje od blokada koje nas koče i više nam ne služe, da bi smo potom mogli da kroz postepeno poboljšanje unapređujemo naše sposobnosti kroz porast svesnosti i razvoj odgovornosti.

Ovaj psihoterapijski rad olakšava nam izlazak iz pozicije žrtve, suočavanje sa izazovima, omogućava nam da budemo spremni za otvorenost i traganje na sopstvenom putu.

Na koji način kliring pomaže da naša najdublja uverenja ispravimo i zamenimo, ako nam više ne služe?

– Doprinos kliringa psihoterapiji je da te fiksirane stavove, te crno-bele pozicije, dovodi u balans. Osnivač ove škole psihoterapije Berner, napravio je sistem rada s polaritetima da bi se oni uravnotežili. Realnost u kojoj živimo je kao šahovsko polje – ono je i crno i belo, a napredovanje nije samo da budemo na belom polju, a da izbegavamo crna, nego je savladavanje veštine da ta igra na crno–belim poljima lakše teče, da se ne fiksiramo, nego da s lakoćom šetamo po tom polju i da uživamo u igri. Naš narod ima izreku za to u „zlu ne kloni, a u dobru se ne ponesi”.

Koje su najčešće teškoće s kojima se srećete u radu?

– Po pravilu, prvi sloj teškoća koje se pojavljuju na videlo, jesu teškoće u odnosima s drugim ljidima, pre svega, onim koji su nam bliski. Nikakve pozitivne misli ili motivacija ne mogu da nas odlepe od toga! Dobrobit terapije je da osvestimo to delovanje, da se rasteretimo i da naučimo da se nosimo s problemima, da ih rešavamo i da se razvijamo. Kako da popravimo svoj život, ako sopstvene sposobnosti ne podignemo na viši nivo?

Kada je nešto neraščišćeno u odnosima, onda je to kao magnet i deo naše pažnje je konstantno vezan za to pa nam ubija kreativnost, osećamo se kao da smo zaglupljeni.

Na koji način ova metoda pomaže da steknemo jasnu sliku o sebi?

– Proces čišćenja izvlači tu negativnu energiju, nema više otrovnih emocija, nema jeda. Naši kontakti s drugim ljudima postaju čvršći, a odnosi lakši i dublji. Zašto se smatra da je život nesiguran – zato što su kontakti s drugim ljudima nesigurni. Deo ovog procesa su i skokovi svesti, prosvetljenja ili uvidi. Slikovito rečeno kao da pipamo u mraku, a odjednom sine munja i mi u trenu spoznamo i gde smo i kuda bi trebalo da idemo.To su trenuci kada klijent dobija jasniju sliku i ne samo to, nego ga taj uvid motiviše da krene određenim putem. Taj lični doživljaj je značajniji od bilo kog saveta.

Siguran indikator napredovanja na mentalnom, emocionalnom i duhovnom planu u bilo kom metodu je poboljšanje odnosa sa drugima.

Da li nam taj metod pomaže da probleme posmatramo na drugi način?

– Probleme shvatamo kao izazove, a ne kao lošu sudbinu. Oni su prilika za razvoj, nešto tu mi treba da naučimo. Po pravilu bi trebalo da razgovaramo s još nekim, možda nam je potrebno drugačije viđenje. Ovaj psihoterapijski rad olakšava nam izlazak iz pozicije žrtve, suočavanje sa izazovima, omogućava nam da budemo spremni za otvorenost i traganje na sopstvenom putu. Takav rad nam povećava broj opcija, tako da onaj slogan „Evropa nema alternativu“ psihološki gledano nije dobar, jer bi mi uvek trebalo da imamo alternativu.

Kako nam ova metoda pomaže da budemo odgovorniji?

– Odgovornost je direktno povezana sa svesnošću. Odgovornost se ne može nametnuti, ona se preuzima kada je neko spreman za to. Kada nivo svesnosti raste, automatski se podiže i odgovornost. Efekat psihoterapije se vidi u porastu odgovornosti prema sebi, a kako ona raste tako se povećava i odgovornost prema sopstvenoj dobrobiti, porodici, državi i prema čovečanstvu. Suština je da bi trebalo da budemo korisni čitavom svetu! Odgovornost je vezana i sa donošenjem odluka, svesnost i odgovornost nas dovode do dobrih odluka.

Odgovornost je direktno povezana sa svesnošću.

Kako odrediti prioritete, otkriti ciljeve i spoznati svoju svrhu?

– Na pitanje kako investirati energiju u pravom pravcu nema jednostavnog odgovora. Pravi put se teško pronalazi, a lako gubi. Deo tog odgovora leži u balansu emotivnog, mentalnog, telesnog i intuitivnog dela nas. Ako naš sistem dobro funkcioniše i ako smo postavili ciljeve, onda bi trebalo da gledamo gde su moje emocije u vezi sa tim, jer one su te koje nam daju energiju i moć da nešto završimo. Ne bi trebalo ni da ignorišemo mudrost tela, pa bi trebalo da vidimo kako ono reaguje. Trebalo bi da sagledamo i kako intuitivno to doživljavamo. Po pravilu je to proces, danima smo preokupirani time i to je sasvim OK. Ne bi trebalo da ga prekidamo, nego da sebi damo dovoljno vremena da se iskristališe ono što je najbolje. Možda je odgovor na pitanje kako da vučem dobre poteze – da to radim kao u partiji šaha, jer stanje igre je najviše životno dostignuće!

Pravi put se teško pronalazi, a lako gubi!