Road Trip kroz Transilvaniju može biti dobra ideja, ukoliko vas baš posluži saobraćajna sreća.

S obzirom na stanje i tip puteva kroz veći deo ove EU zemlje, 450 km od Temišvara do Brašova, možete da prelazite i preko osam sati. Možda sve ukupno imate 150km autoputa. Ostalo vam samo glasno govori da blagostanje ne stiže ulaskom u EU.

Foto: Dejan Restak

Srećom, mi smo odlučuli da ovo rastojanje pređemo za dva dana. Prenoćili smo u Hunedoari. Blago rečeno, ne baš sjajan izbor, ako je suditi po lepoti grada, ali perfektan ako ste ljubitelj srednjevekovnih dvoraca. Zamak Hunjadi (Korvin) definitivno je vredan truda, pogotovo ako uhvatite svetlo zalaska Sunca i dobijete ovako divne boje kao što se meni posrećilo.

Foto: Dejan Restak

Inače vam preporučujemo da prenoćite u Sibinju. Jako romantičan, stari grad, veliki šareni trgovi, izmešani stilovi svih velikih sila koje su kroz istoriju vladale ovim krajevima.

Nažalost, za ove predele mračno doba je bio period komunizma, od čijih posledica se ni mi, ni oni očigledno još uvek nismo oporavili.

Sibinj (Sibiu) Foto: Dejan Restak

Totalno razočaranje, a nije da sam puno očekivao, nastupa na putu za čuveni dvorac grofa Drakule u Branu. Nemoguće ga je zaobići, kada imate dva osnovca, kao mi. Inače, SKIP.

Put od 20ak km, od Brašova do ubedljivo najizvikanije turističke destinacije u Rumuniji, istog je kvaliteta kao onaj ka Staroj planini, na primer. Jedino što ovaj ide potpuno ravnim predelima, ali džaba, rupa do rupe. Pri tome, majstori su se setili da ga krpe baš ovog petka trinaestog, te smo tih 20ak km prešli za nekih sat vremena.

Dvorac grofa Drakule Foto: Dejan Restak

Sam Bran nije bio neko posebno iznenađenje. Očekivali smo jedan veliki cirkus, vašar, gužvu, fotke smo videli ranije. Možda je najprijatnije iznenađenje parkić ispod dvorca, gde smo zaista u miru popili jutarnju kaficu i napravili nekoliko lepih fotki mračnog dvorca.

Vašarište u Branu Foto: Dejan Restak

Hteli smo da kažemo stotinama turista koji su hrlili stepenicama ka zamku, da je Hunjadijev zamak pet puta lepši i da nema gužve, ali se onda setimo da ljudi, zapravo, kupuju priču, a sam objekat kupovine je manje važan. Korak po korak, gustirali su pakao, u pravom smislu te reči.

Foto: Dejan Restak

Nakon toga smo doživeli potpuni poraz na putu ka zamku Peleš. Nepregledna kolona vozila tiskala se mic po mic jedinim putićem koji spaja Brašov i Bukurešt. KATASTROFA.

Naš odgovor nakon 20ak minuta klackanja bio je dobro, staro polukružno okretanje i povratak u prelepi Brašov. Klinci su imali priliku da vide najdužu kolonu vozila ikada.

Foto: Dejan Restak

Hajde da kažemo da je Brašov zaista bio vredan truda, ali ako me iskreno pitate da sam znao za ovakve puteve i gužve da li bih krenuo, naravno da ne bih. Nema tog Drakule vrednog ovolikog smaranja!

Ovo su neke od najlepših fotki, za ostalo možete konsultovati Vikipediju!

Brašov Foto: Dejan Restak
Brašov. Ova ulica je u samom centru grada. Sa jedne strane, izuzetno bučan festivalski trg, sa druge strane je prometna saobraćajnica. Međutim, tišina je neverovatna. Stanete i bukvalno ne čujete ništa. To je zbog toga što praktično da nema ulica koje je seku, pa zvuk ne može da prođe kroz debele zidove ovih starih zgrada. To mi je jedan od jačih utisaka jer sam veliki obožavalac tišine i mira. Foto: Dejan Restak
Brašov Foto: Dejan Restak
Foto: Dejan Restak
Brašov Foto: Dejan Restak

Autor putopisa Dejan Restak