I sada, tri nedelje kasnije, Megi još uvek trči.

„Zaboga, Megi, ne možeš tek tako da pobegneš. Obuzdaj se.“ Megi je prestala da se pakuje i pogledala Kler, koja se nalazila na drugom kraju spavaće sobe. Kler, njena najbolja prijateljica još od prve godine na koledžu, sedela je i pričala, ni manje ni više, o bežanju. Kao da je ona, Megi, ta koja beži, a ne njen bivši kukavni verenik. Namrgodila se i nastavila da se pakuje.

susret-sa-sudbinom-amoreta-koriceAko ti najbolja prijateljica kaže da treba da se obuzdaš, vreme je ili da se obuzdaš, ili da nađeš novu najbolju prijateljicu. U kakvom se stanju nalazila, Megi je bila sklonija ovom drugom rešenju. „Obuzdavam se“, opirala se Megi, trpajući bluzu u kofer. „Samo ne mogu da držim pod kontrolom ono što mi se dogodilo.“ Kler slegnu ramenima. „Nije ti se dogodilo ništa neobično, jeste tužno, ali dešavalo se i drugima. Prebrodićeš ti to.“ Megi gurnu farmerke u kofer i frknu. „To mi kaže žena koja je srodnu dušu srela još u obdaništu, udala se prvog vikenda posle mature i od tada živi s njim u blaženoj sreći.“

„Samo šest godina“, ispravila ju je Kler, zvučeći kao da šest godina nije ništa, a Megi se seća da je pročitala kako gotovo trinaest procenata brakova ne dočeka petu godinu… a ko zna koliko ih se raspadne pre šeste godišnjice. „Šest godina više nego što ću ja ikad provesti u braku“, rekla je, pokušavajući da ne zvuči ogorčeno zbog toga i verenika koga joj je podarila sudbina.

Kler joj je uputila pogled kojim je ukazivala da se pridika nije okončala. „Samo ako odustaneš i dozvoliš da ti jedan seronja koji je pobegao s venčanja upropasti čitav život. Niko ne krivi tebe, on je ispao zlikovac.“ „A ja sam predmet sažaljenja.“ Megi se ugrizla za usnu, i dok je uzimala naslagane majice, pomislila na ono drugo pa rekla: „Ili predmet podsmeha.“ „Niko ti se ne podsmeva.“ „Onda ostaje sažaljenje“, zaključila je Megi i sručila majice u kofer. Kler je zaječala, ali kako je bila vedra osoba, to ječanje nije bilo tužno.

Megi, s druge strane, nije bila takva; bila je suviše ispravna i svesna pravila kojih treba da se drži i šta treba da izbegava. Hvala mama i tata, pomislila je, a zatim se osetila kao nezahvalnica zbog svoje zlovolje. Napokon, odrasla je, a odrasli stvaraju sopstvena pravila, a ne slede uvek ona koja su im prenele generacije koje zagovaraju postojeći bonton. U njenom slučaju su to generacije O’Regana i Demarkosa. „Niko te ne sažaljeva“, bila je uporna Kler, „već saoseća s tobom.

Dejvid je zlikovac u ovoj priči i ljudima je pažnja usmerena na njega – na kukavičkog dripca koji je pobegao, a ne na žrtvu koju je ostavio.“ Megi se štrecnu na reč žrtva. „Kad kažem žrtva, ne mislim na pravu žrtvu, već na predmet njegovog kukavičluka“, brzo se ispravila Kler. Očigledno joj je bilo jasno zašto se Megi štrecnula.

***

Odlomak iz knjige Susret sa sudbinom, Darsi Landin, iz edicije Amoreta, u izdanju Lagune, 2016