Kupijo mi je sin mobitel!

Došla se teta Mande pofalit.

– Da vidiš šta sve more! Ima priko ijadu raznih zvona a ako neću da mi trunbeta metin ga na drćalicu pa mi drće u đepu.

-Daj mi da vidin! – kurjožasto će baba.

Unda su one slušale cvrčke, škripanje vrata, tice, lomljavu cakla i tako uru vrimena dok nije više bilo nijednoga zvuka kojega nisu bar tri puta poslušale. Baba je rekla da je milina kad cvrčki pivaju. Teta Mande je kazala da ona najvoli škripu vrata jer nikad se ne zna ko u tu uru more banit. Baba je tila uprit u botun ali njen jedan prst je poklopijo četiri tipke pa je teta Mande kazala da je to precizan istrumenat i da se ne va igrat. Onda je ona pribirala po njemu i tukla ka u makinjetu.

Najednon vrisne – Eto ti ga djavle! Niti tiče, niti miče! Đavlu i teknologija!

Baba je uzela bat za meso da satare mobitel o stol. Zadnji čas smo je uvatili da stane. Sestra i ja smo odma razumili da je teta Mande nehotice zaključala mobitel i da ga samo triba otključat, šta je svakomu mlađemu od pedeset godina lake šale.

Sestra je rekla – Prisauga se!

– Od čega? – zabrinuto će teta Mande.

– Od drćanja!-rekla san ja – Biće van povazdan drće.

– Zadrćat će tebi glava kad te zamlatin!! – viknila je teta Mande i itnila na cavatu – Bezobrazna omladino! Na koga su ti se dica uvrgla? – pita teta Mande babu.

– Ni sama ne znan! – reče baba – Nego, Mande, kad ti drće mobitel, drćeš li i ti s njime?

– Šporkujo! – krikne teta Mande – Samo van je to na pameti!

Teta Mande uzme mobitel i da će priko vrata. Malo zastane, čekajući da je zovnemo nazad. Sestra je rekla -Šta je, ali ste zaboravili punjač?

Teta Mande je tresnila vratin. Za pet sekuni eto je nazad.

– Otkad je pokojni umro nisan zadrćala. Ja san poštena žena!! – busa se teta Mande u prsi-

-Dašta si, Mande! Dašta si! – privati baba noseć na stol bokal biloga – Uzmi pinku, ajde, nismo ništa zlo mislili. Znadeš da mi tebe cinimo i poštujemo ka pričistu divicu.

Teta Mande nagne žmule.

– E, meni govorit da drćen, u ovin godinama.

– Ma ne vama, nego telefonu! – reče sestra.

– Kuco! – vikne baba na sestru – Pusti Mandu s miron! Ako Mandi triba šta di uštekat ona će to sama, jel tako? – ozbiljno će baba tapšuć tetu Mandu po kostima.

Teta Mande je pogleda popriko.

– Mhm, ae, tako e! – mumlja ona.

Kad je po litra ošlo, teta Mande zapita babu.

– I govoriš, mobitel triba uštekat? A vidiš, nije mi sin to kaza. Kad ga va uštekat?

– Kad ono zadrće pri kraju! – objasni baba.

Teta Mande opet iskosa pogleda babu.

– Mhm, aha ae…a kako si rekla da se zove ona stvar, za bateriju?

– Punjač! – reče baba.

– Aha! I kad zadrće pri kraju šta onda?

– Onda ga meti na onu stvar!