Ovog proleća, u Kući Cvetića posebno je mirisno. Na šporetu se kuvalo slatko od medonosnog bagrema, a sve u iščekivanju čuvenih majskih ruža!

Stoga smo zamolili ljubaznu domaćicu Lidiju Cvetić i osnivača muzeja slatka Kuća Cvetića, jedinstvenog kod nas, da sa nama podeli recept za ovaj sladostrasni delikates i da nam kaže nešto više o tradiciji služenja slatka, koja se polako gubi, iščezava iz naše svakodnevnice i odlazi u zaborav.

Foto: Lidija Cvetić, Muzej slatka Kuća Cvetića

Kako Lidija kaže, tradicija služenja slatka u srpskim građanskim kućama stara je preko 200 godina. Nekada deo svakodnevnog rituala u svakoj srpskoj građanskoj kući s kraja XIX i početka XX veka, slatko je kao domaći proizvod danas gotovo sasvim izostavljeno iz malog svakodnevnog porodičnog rituala.

Pročitajte i ovo: Recept za italijanski sladoled od limuna

“Nekada deo svakodnevnog rituala u svakoj srpskoj građanskoj kući s kraja XIX i početka XX veka, slatko je kao domaći proizvod danas gotovo sasvim izostavljeno upravo iz tih svakodnevnih kulturnih praksi. Tokom XIX i većeg dela XX veka, slatko je bilo nezamenljiva predhodnica kafe ili rakije, kao obavezne, tradicionalne dobrodošlice kojom se ukazivala posebna čast gostu, prijatelju ili putniku namerniku, ali je njegovo posluženje bilo i sastavni deo svakodnevice svih članova porodice.

Pročitajte i ovo: Ledena moka torta

Slatkim se nekada u srpskoj građanskoj kući započinjao dan. Uz prvu jutarnju čašu sveže vode. Služilo se dalje i tokom citavog dana, među ukućanima i gostima uz svaku kafu, a darivano je i u posebnim prilikama kao vredan poklon. Slatko je karakteristično za građanske kuće sve do sredine XX veka, kada ga preuzima naseljeno seosko stanovništvo pa umeće kuvanja odatle prenosi na selo, gde se danas kuva daleko više nego u gradu.

Pročitajte i ovo: Čokoladni sufle

Početkom sedamdesetih godina zamenile su ga bombone, a kao obavezno posluženje u srpskim domovima danas je ostala samo kafu, koja se sipa u sve veće šolje. Duško Radović je ovu migraciju služenja i simbolike slatkog na periferiju svakodnevne srpske kulture, aforistično opisao u tekstu Beograde dobro jutro gde je sa sarkazmom rekao: “Vreme je za slatko i vodu koji se još uvek služe u nerazvijenim i zaostalim delovima grada.”

Foto: Lidija Cvetić, Muzej slatka Kuća Cvetića

Činjenica da je slatko neizostavno predhodilo, a ne pratilo ove proizvode govori o njegovoj važnosti u svakodnevnom porodičnom ritualu pred gostima.

Pročitajte i ovo: Poslastica za danas – Stevin tiramisu

Slatko je reprezentovalo ne samo spretnost i umeće domaćice i devojke koja poslužuje, već je simbolizovalo ugled kuće. Ono je iskaz posebnog kvaliteta porodice u kojoj se priprema. Slatko se moglo poslužiti i bez kafe ali kafa bez slatkog nikako. Takvo posluženje nazivalo se gologlava kafa, pa je takvu bilo posebno neumesno izneti. Od gologlave do one poznatije sikter kafe, rastojanje je veoma kratko.

Pročitajte i ovo: Torta od sira i bundeve – Pumpkin Cheesecake

Recept za slatko od bagrema

Potrebno je 60g svežih cvetova bagrema, koje ćete preliti sa 1/2 l vode. Kada proključa, kuvati lagano još 10 minuta. Dodati 1 kg šećera i ostaviti tako da ključa do gustine meda. Dodati i 1/2 limuna isečenog na kolutove (neljuštenog) i 1/2 kašičice limuntusa na kraju. Slatko se openi, šerpa se poveže mokrom lanenom krpom i prekrije još jednom suvom, odozgo. Tako stoji dok se ne ohladi, a zatim se sipa u tegle.

Foto: Lidija Cvetić, Muzej slatka Kuća Cvetića Slatko od medonosnog i lekovitog cveta belog bagrema. Više fruktoze nego glukoze, puno vitamina C, eterična ulja, smola, vitamin A, B1, B2, B6 i C , magnezijum, fosfor, gvožđe, cink, kalijum, natrijum, kalcijum, obilje arome i nektara !

Da biste očistili ovu količiinu bagremovih cvetova, potrebno je oko 90 minuta.

Javite nam kako je vama uspelo slatko od bagrema i kako vam se dopada njegov ukus!