Najiskrenije, nikada nisam razumela i nisam mogla da prihvatim nametnutu činjenicu da je Sunce loše.

Svi znamo da je ono izvor života. Odvajkada su se ljudi Suncem lečili. Sada, kada su pronađene kreme za sunčanje, koje su kancerogene (prim. aut.) i naočari sa zašttitnim staklima od Sunca, ispada da je Sunce kancerogeno i da treba od njega da bežimo i da ga se po svaku cenu čuvamo. Osim mene, i nauka misli drugačije.

Aleksandra Lišanin, specijalista Javnog zdravlja, nutricionista-dijetetičar, praktičar funkcionalne medicine

Kada Sunčevo, ultravioletno zračenje deluje na kožu, menja se forma holesterola u koži u holekalciferol, koji je prirodna forma vitamina D (vitamin D3).

Ova forma se, takođe, nalazi u ribljem ulju i mlečnim proizvodima. Ostale forme su sintetičke verzije.

Boja kože čoveka određuje količinu UV zračenja koje propuštamo kroz kožu i količinu vitamina D koju proizvodimo. Dakle, osobe svetle puti proizvode više vitamina D od osoba tamne puti.

Zimi je izloženost Suncu manja. Suplementacija ribljim uljem ili drugim suplementima je naročito važna u zimskom periodu, i to kod dece i starijih osoba, naročito. Deca su ugrožena zbog intenzivnog rasta, a starija populacija zbog regeneracije koštanog tkiva i prevencije degenerativnih oboljenja. Za najbolje efekte, riblje ulje ili vitamin D u drugoj formi, treba davati zajedno sa Magnezijumom i nekim drugim suplementima koji se moraju individualno odrediti.

Moje iskustvo govori da je najmanje 90% ljudi, svih uzrasta, deficitarno tokom zime, a tokom leta bar 50% populacije. To dokazuju i naučne studije koje potvrđuju da je više od milijardu ljudi, danas na svetu, deficitarno u vitaminu D.

Dugo se mislilo da je vitamin D važan samo za zdravlje kostiju. Međutim, gotovo svaka ćelija ima receptore za vitamin D i oni su locirani u nukleusu ćelija, tamo gde se nalazi naš genetski materijal. To znači da mi možemo menjati svoje gene, odnosno, njihovu ekspresiju, ishranom. Danas je poznato da ,,sunčani vitamin” pomaže u smanjenju rizika oboljevanja od svih oblika karcinoma, naročito, kolorektalnog karcinoma i karcinoma dojke, mnogih virusnih oboljenja, kardiovaskularnih, autoimunih oboljenja i dijabetesa.

Prvo istraživanje, vezano za ulogu vitamina D u razvoju karcinoma, pokazalo je značajnu pozitivnu povezanost između rizika od karcinoma i unosa vitamina D i kalcijuma putem hrane.

Takođe, postoje dokazi da žene sa uznapredovalim karcinomom dojke koji je metastazirao u kosti, imaju manju stopu smrtnosti ukoliko imaju visok nivo vitamina D u krvi.

Jedno od mogućih objašnjenja zaštitnog efekta vitamina D je njegova uloga u metabolizmu kalcijuma, koji, takođe, ima protektivnu ulogu u razvoju karcinoma ali je verovatnije da je njegova steroidna uloga, kao hormonskog prekursora daleko značajnija, u smislu jačanja sveukupnog imuniteta.

Pojedine ,,in vitro” studije sugerišu da vitamin D omogućava GcMAF proteinu (moćni imunostimulišući protein) da napadne i eliminiše ćelije karcinoma dojke. Smatra se da ovaj proces utiče na stimulaciju i aktivaciju makrofaga koji takvu ćeliju ,,pojedu”.

Karcinom prostate je jedna od vodećih javno zdravstvenih tema danas, s obzirom na to da sve više muškaraca svih uzrasta oboljeva od ove opake bolesti. Biološki aktivan vitamin D ima antiproliferativan efekat (zaustavlja rast i razmnožavanje ćelija) karcinoma prostate i stimuliše apoptozu (programiranu ćelijsku smrt). To dokazuju i brojne naučne studije.

Dokazano je da je odnos nivoa vitamina D i incidence kolorektalnog karcinoma direktno povezan. Drugim rečima, nizak nivo ovog vitamina vodi ka porastu rizika od rektalnog i karcinoma debelog creva. Takođe, istraživači su otkrili da veoma malo povećanje ovog vitamina značajno snižava rizik od ovih bolesti.

Dobri izvori ovog vitamina su haringa, skuša, losos, mlečni proizvodi. Ali, vodite računa jer mlečni proizvodi dokazano pospešuju rast hormonski zavisnih karcinoma, a mnoge veće grabljivice su opterećene visokim koncentracijama žive.

Vitamin D je liposolubilan (rastvoran u mastima) i taloži se u organizmu.

Treba voditi računa o količini i formi u suplementima, a najbolje je uzimati ih u saradnji sa kvalifikovanim nutricionistom ili lekarom. Mada, većina profesionalaca i dalje preporučuje suplementaciju koja je nedovoljna za optimalnu funkciju organizma samo zato što su to, nažalost, i dalje zvanično preporučene dnevne doze (PDU). PDU je osmišljen da spreči bolesti deficita (skorbut, na primer) i nisu dovoljne za optimalno zdravlje.